Za obitelj Mitrović reći će u Vinkovcima, oni koji su ih poznavali, kako su nekad to bili imućni doseljenici iz Makedonije, no poslije smrti roditelja '90-ih godina, brat i sestre živjeli su povučeno, gotovo bez kontakta sa susjedima. U ponedjeljak ih je pogodila strašna nesreća koja je Vinkovčane ostavila u šoku – svi troje, brat Stojan i sestre Mira i Mara, smrtno su stradali u požaru svoje kuće na adresi H. V. Hrvatinića 19. Nesretni ljudi bili su u poznoj dobi, između 80 i 90 godina.

Službeno, identitet poginulih u utorak se još utvrđivao, no neslužbene informacije govore kako bi to moglo potrajati jer će se, vjerojatno, morati posegnuti za DNA analizom. Iz PU vukovarsko-srijemske utvrdili su očevidom uzrok kobnog požara.

– Požar je izazvao prijenos toplinske energije s peći na kruto gorivo na komunalni otpad – stoji u izvješću o smrti “jedne muške i dvije ženske osobe”.

U susjedstvu su, većinom, građani ostali bez riječi, ponavljajući kako je “strašno i žalosno” da su tako stari ljudi na tako strašan način izgubili živote. Međutim, ljudi se pitaju kako je moguće da je troje starih godinama, u širem središtu grada, živjelo u kući punoj otpada, u podrumu, grijući se ložeći kartonske kutije?! No, o njima su i susjedi uglavnom malo, ili gotovo ništa, znali. Neki su čak mislili da u velikoj, no zubom vremena načetoj kući nitko ne stanuje jer, zapravo, nikoga tamo nisu viđali.

– Prvi smo susjedi, ja sam se tu 1961. doselila, a nikada im u kući nisam bila – kaže susjeda Janja Galić (78), i dodaje da se obitelj Mitrović doselila u Vinkovce negdje iz Makedonije, još poslije Drugog svjetskog rata. Otac Gojko im je bio pekar, držali su vlastitu pekarnicu i bili dobrostojeći pa su prije 50-ak godina na mjestu male prizemice sagradili tada moderno zdanje koje su, kaže susjeda, svi zastajali pogledati.

– Djeca su se sva školovala, Stojan je bio električar, jedna sestra krojačica, druga je nešto radila u tadašnjoj Općini Vinkovci i ona je imala mislim, 3000 kuna mirovine, ali ništa nisu plaćali pa su bili blokirani. Imali su i još jedu sestru, Grozdanu, koja je umrla. Nitko od njih nije nikada zasnovao obitelj – kaže susjeda.

Stojana su znali, dodaje, viđati kako kopa po kantama za otpad i pune vrećice unosi u svoje dvorište.

– Bili su čudni, nerado su komunicirali – dodaje susjeda Janja, kazujući da nisu morali tako živjeti, jer eto, i ona sama živi od 1600 kuna mirovine s nezaposlenom kćerkom Anom. Sestre i brat su, veli, godinama živjeli u podrumu kuće, no sestre su rijetko izlazile. Stojana su viđali i u vrtu, hranio je mačke, no sve je bilo zatrpano otpadom. Drva nisu imali, grijali su se, drže susjedi, kako su znali. Nitko ne zna kako, jer nitko Mitroviće nije posjećivao, a čak “ni vrata nisu otvarali ako bi tko došao”. Kaže susjeda i da očito nigdje nisu niti tražili nikakvu pomoć. Sjeća se i da je svojedobno neki čovjek došao ponuditi da ih uzme na uzdržavanje ili smjesti u dom, otkupi kuću, no Stojan je to ljutito odbio.

– Mi susjedi nismo im mogli pomoći kad nismo mogli doći do njih – kazuju u Hrvatinićevoj ulici.

Iako se Mitrovići ni s kim nisu družili, pred kućom na broju 19 netko je dan poslije tragedije upalio lampion.

Prema svemu sudeći, za nesretne Mitroviće službe nisu znale. Prema riječima predsjednika vinkovačkog Crvenog križa Branka Tomića, oni nisu bili upoznati sa situacijom Mire, Mare i Stojana Mitrovića. Nikada nisu tražili pomoć, a u Crvenom križu, kažu, ne mogu znati za određene ljude dok pomoć ne zatraže.

Susjedi stradalih žalili su se na velike količine smeća, a pročelnik Odjela za komunalne djelatnosti grada Vinkovaca Ivan Turda, kazao je kako je bio pokrenut postupak da se ukloni smeće.

– To nema veze izravno s obitelji, nego sa smećem u dvorištu, odnosno s njihovim socijalnim statusom, jer to nije u našoj domeni – rekao je Turda.