Stanko Šarić i njegova sjajna glazbena ekipa, Najbolji hrvatski tamburaši, već punih 30 godina oduševljavaju svojim pjesmama, svaka nova je priča za sebe, gotovo po svakoj njihovoj pjesmi može se napisati knjiga ili napraviti film.

Porazgovarali smo sa Šarićem o bogatom iskustvu, ali i planovima za novu 2017. godinu.

U 2016. godini izdali ste nekoliko novih hitova poput “Putnik”, “Braca” i “Pismo Vukovaru” te singl “Proljeće života”. Recite nam nešto o tim pjesmama.

- Iako smo svjesni činjenice da objavljivanje novih skladbi polagano gubi onaj svoj nekadašnji komercijalni smisao te da klasične nosače zvuka sve više zamjenjuje distribucija glazbe preko virtualnog svijeta, raditi se mora. Tako sam i ja, što kroz rad s kolegama iz Najboljih hrvatskih tamburaša, a što samostalno u proteklom razdoblju objavio nekolicinu pjesama. Nama najznačajnija svakako je “Pismo Vukovaru”, pjesma objavljena netom uoči 25. godišnjice okupacije Vukovara, koju smo snimili posebno za tu prigodu i poklonili gradu heroju, o kojemu smo često i puno pjevali tijekom cijele naše karijere. Pjesmu je napisao Mario Vestić, jedan od najdarovitijih i najsvestranijih autora u Hrvatskoj, i sretan sam što sam imao priliku otpjevati njegove najsjajnije autorske uratke. Iznimno me veseli što je pjesma odlično prihvaćena i od naše publike, ali i šire, te se, posebice tijekom studenoga, mogla čuti na brojnim radijskim postajama, a poslušana je i više od 70.000 puta na YouTubeu, i to u nekoliko dana, što smatram velikim uspjehom za svojevrsnu nekomercijalnu pjesmu. Sve navedeno govori mi da su ljudi, i s ovim velikim vremenskim odmakom, još uvijek svjesni i zahvalni za vukovarsku žrtvu, a mi smo ih pjesmom nastojali potaknuti da zavire u svoja srca, osvrnu se oko sebe i osvijeste se što se događa te što i oni sami mogu napraviti da bi nam svima sutra bilo bolje. Sličnom tematikom bavi se i pjesma “Proljeće života” kojom je ponovno Vestić želio podsjetiti sve nas na prolaznost vremena, kao i na to da ljubav daje smisao životu. A kako smo mi prepoznati po tome da u našim pjesmama često obrađujemo aktualne teme, do mene je došao i tekst pjesme “Putnik” u kojem mladi Osječanin Bruno Koić govori o sve većem broju mladih koji napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim životom. I za kraj, tu je pjesma “Braca”, možda najslavonskija od svih nabrojenih, za koju je tekst napisala gospođa Terezija Buba Bognar, rodom iz Slatine, poznata autorica mnogih tekstova na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kao što je to i običaj kod nas, ni jedna pjesma nije nastala slučajno i svaka nosi neku poruku koju želim prenijeti našoj publici. Drago mi je što nas oni još uvijek pozorno prate i time daju smisao onome što radimo, a posebno što svake godine primjećujem i sve veći broj mladih koji su zainteresirani za našu glazbu.

Jesu li navedene pjesme svojevrsna najava za novi nosač zvuka? Možemo li ga očekivati ove godine?

- Praksa posljednjih godina potvrđuje kako je vrijeme glazbenih albuma kakve smo poznavali dosad polako iza nas te da je pred nama isključivo vrijeme singlova. Međutim, kad se skupi dovoljan broj singlova, potrebno je s njima nešto napraviti. Tako mi trenutno imamo dovoljno snimljenih i objavljenih pjesama za cjelokupan album, ali ćemo ipak pričekati s njegovom objavom. S obzirom na to da ove godine Najbolji hrvatski tamburaši slave 30 godina profesionalnog djelovanja, takva jedna obljetnica svakako zaslužuje biti obilježena jubilarnim nosačem zvuka, a vjerujem da će se na njemu naći mjesta i za sve navedene aktualne singlove.

Vi ste možda jedini tamburaški sastav koji je ostao vjeran isključivo tamburi. Danas tamburaši pokušavaju sve kako bi se prodali...

- Točno, mi u javnosti jesmo prepoznati kao tamburaši koji su uglavnom ostali vjerni prirodnom zvuku tambure, bez primjesa, ali moram biti iskren i reći da smo i sami imali pokoji eksperiment, ali ne u tolikoj mjeri da bi prevagnulo u smislu zvuka i općeg dojma. S tim da postoje još neki sastavi koji, također, sviraju isključivo tambure pa nismo usamljeni u tom. No, moram reći da ja osobno ne osuđujem kolege tamburaše koji uz zvuk tambure koriste i druge elektronske zvukove i ostala pomagala poput bubnjeva, jer je to jednostavno diktat vremena u kojem živimo. Vjerujem da je hrvatska narodna glazba, žanr kojem i sami pripadamo, u prošlosti bila nepravedno zakinuta u razvoju iz razloga u koje sad ne bih ulazio. Međutim, siguran sam da će se, uz nešto aktivniju podršku javnih medija, nastaviti kontinuirano razvijati te da je to obveza svih nas koji se bavimo ovim poslom. Trenutna zastupljenost hrvatske narodne glazbe u programima javnih radijskih i televizijskih postaja zasigurno nije odgovarajuća te zauzima samo dva posto ukupne satnice na hrvatskom javnom radiju. Međutim, tu su drugi mediji, poput vašeg, koji prate naš i rad naših kolega te se nadam da će se i javni servisi uskoro vratiti promociji tradicionalnog hrvatskog zvuka.

25 albuma je iz vas, 34 godine obilježene briljantnim pjesmama. Činjenica je da ste i danas među najtraženijima glazbenicima u Hrvatskoj. Je li teško pratiti naporan ritam?

- Mi kao sastav trenutno imamo 25 albuma. Ako tome pridodamo i pokoji samostalni uradak te singlove, možemo reći da za svaku godinu karijere imamo po jedan album, a možda i više. Ne znam jesmo li najtraženiji tamburaški sastav, ali sam zadovoljan kako, u danim okolnostima, kotiramo. Bilo je, naravno, i boljih i lošijih dana, odnosno radnih godina, ali me veseli što se situacija u državi općenito, pa tako i u našem poslu, polako popravlja. Što se tiče samog ritma ovog našeg posla, ono što je konstanta, jest da, koliko se god trudili, ne možemo rasporediti nastupe onako kako bi to nama odgovaralo, nego se moramo prilagođavati zahtjevima publike i organizatora. To nerijetko bude u granicama naše izdržljivosti, no još uvijek se ne damo i maksimalno korektno i pošteno odrađujemo sve dogovorene nastupe, na obostrano zadovoljstvo i publike i nas.

Kakvi su vam planovi za 2017. godinu?

- Najvažniji događaj za nas u ovoj godini bit će obilježavanje 30. godišnjice profesionalnog djelovanja. To je zaista značajan jubilej, pogotovo kada je riječ o glazbenim sastavima i činjenici da se u gotovo istom sastavu održe toliki broj godina. Još uvijek se s velikim veseljem, i mi i naša publika, sjećamo slavljeničkog koncerta u KD-u Vatroslava Lisinskog, kojim smo obilježili 25 godina rada te nam je želja i ove godine našu publiku na jednom mjestu podsjetiti na sve ono što smo u proteklih 30 godina napravili. I, naravno, ako bude moguće, nadmašiti atmosferu od prije pet godina. Prema trenutnim planovima, slavljenički koncert trebao bi se održati u svibnju u Zagrebu. Nastojat ćemo nešto slično organizirati i negdje u Slavoniji, kako bismo zahvalili i našoj najvjernijoj publici iz rodnog nam kraja. Naravno, svi planovi su još u začetku, ali ćemo sve zainteresirane na vrijeme obavijestiti preko društvenih i tradicionalnih medija. Osim toga, nekih konkretnijih planova nema, već je pred nama još jedna uobičajena radna godina. Nadam se da ćemo uspješno odraditi uobičajeni godišnji broj koncerata i uzvratiti našoj publici ljubav koju iskazuje prema našim pjesmama i našem glazbenom djelovanju svih ovih godina. Zahvaljujući nešto boljim gospodarskim i društvenim rezultatima osjeća se optimizam i živost među ljudima pa vjerujem da će to doprijeti i većem broju angažmana i razloga za zajedničko veselje. Za to nam, naravno, treba i dobro zdravlje te je to i moja novogodišnja želja svima. Kad smo zdravi, onda smo i sretni, pa onda možemo i raditi, a sve ostalo dođe s tim.