Objavljeno 15. prosinca, 2016.
Može li pet nekada snažnih industrijskih gradova na istoku Hrvatske - Osijek, Vukovar, Đakovo, Vinkovci i Ilok - iskoristiti svoju kulturno-povijesnu baštinu za osiguravanje dinamičnog ekonomskog razvoja?
Na ovo pitanje pokušao je odgovoriti u znanstveno-istraživačkom članku pod nazivom Regeneracija kulturno-povijesne baštine i kreativni turizam kao pokretači razvoja postindustrijskih gradova: slučaj gradova u istočnoj Hrvatskoj, tročlani tim znanstvenika - dr.sc. Damir Novotny, doc.dr.sc. Zvonimir Sabati i mag.oec. Petra Kale. Njihov rad bit će objavljen u jednoj međunarodnoj publikaciji, a mi smo iz njega iskoristili najzanimljivije dijelove.
Industrijski gradovi u istočnoj Hrvatskoj, zahvaćeni snažnim valom industrijske revolucije u drugom dijelu 19. stoljeća i valom socijalističke reindustrijalizacije iz 1970-ih godina, doživjeli su traumatsku tranziciju i deindustrijalizaciju krajem prošloga stoljeća, navode autori. Podsjećaju kako je tranzicija iz 1990-ih, kao i ratna razaranja industrijskih poduzeća, koja su zahvatila neke od tih gradova (ponajviše Osijek i Vukovar), istovremeno s početkom tranzicijskog razdoblja rezultirala nepovratnim nestankom više od sto tisuća radnih mjesta.
Članstvo u EU
Ulazak Hrvatske u punopravno članstvo EU-a otvorilo je potpuno nove mogućnosti za otvaranje novog ciklusa razvoja ove regije te pristup strukturnim fondovima koji potiču ruralni i regionalni razvoj. Za iskorištavanje ovih mogućnosti lokalne jedinice i lokalne vlasti moraju izraditi odgovarajuće strategije i pripremiti implementacijske projekte kojima će se mobilizirati lokalni resursi u funkciji dugoročno održivog socioekonomskog razvoja. Primjeri postindustrijske transformacije i urbane regeneracije nekadašnjih fordistički ustrojenih gradova (snažna industrijalizacija ubrzala je urbanizaciju i dolazak velikog broja neobrazovane radne snage nap.a.), razvijenim zemljama, ukazuju na mogućnosti koje pruža kulturno-povijesna baština za razvoj kreativnih djelatnosti (kreativni gradovi) i kulturnog, odnosno kreativnog turizma kao jednog od globalno najbrže rastućih ekonomskih sektora.
Investiranjem u obnovu kulturne baštine i kulturne objekte te odgovarajuću infrastrukturu, gradovi stvaraju pretpostavke za pozicioniranje kao turističko odredište putovanja globalnih turista. Usporedo s razvojem kulturnog i kreativnog turizma razvijaju se i odgovarajući segmenti prerađivačke industrije, ugostiteljstva i drugih sektora urbane ekonomije s kojima se u interakciji oslobađaju sinergijskih učinci.
Kreativni turizam pretpostavlja aktivnu participaciju u lokalnim kreativnim aktivnostima i interakciju od strane turista u realnom kulturnom životu, ističu autori ovog istraživanja. Tako je činjenica da više od polovine turista koji za svoje odredište ljetnog turizma biraju Hrvatsku, posjećuju i kulturno-povijesna dobra, a čak deset posto turista putuju u Hrvatsku isključivo zbog kulturnog turizma. Kulturni turisti integriraju svoj interes za kulturna dobra s drugim doživljajima i iskustvima, primjerice sudjelovanjem u gastronomskim radionicama, sudjelovanje u berbama voća i ljekovitog bilja, interesom za arheologiju, tradicionalne pjesme i plesove, tradicionalne obrte, umjetničke radionice te učenje hrvatskog jezika.
Kreativni gradovi
Povijesni europski gradovi s bogatom kulturno-povijesnom baštinom iz industrijskih centara pretvarali su se u kreativne gradove koji proizvode i konzumiraju kreativne sadržaje (kreativni turizam) i tako postali glavni pokretači dinamičnog regionalnog razvoja. Dobri su primjeri razvoja kreativnih djelatnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, čija je vlada 1998. pokrenula projekt mapiranja kreativnih djelatnosti koje su u toj zemlji u tijekom 2000-tih doživjele izuzetno snažan rast. Britanski kreativni sektor, organiziran kroz 40-ak “kreativnih klastera” danas je najveći u Europi, a u smislu sudjelovanja u kreiranju BDP-a najveći na svijetu. Britanski su industrijski gradovi u relativno kratkom roku izgubljena industrijska radna mjesta mijenjali za radna mjesta u kreativnoj ekonomiji (i sektoru modernih usluga). Pionir postindustrijske transformacije škotski je Glasgow, koji je od sumornog industrijskog grada pogođenog krizom teške industrije, postao grad kulturnih i kreativnih industrija te je 1990. proglašen Europskim gradom kulture.
Za razvoj modernih proizvoda urbanog turizma, osim obnove kulturne baštine, u cjelovite regeneracije potrebno je ulagati u razvoj mekanih elemenata turističke ponude, prije svega onih koji imaju značenje za privlačenje međunarodnih turista. Torino je tu dobar primjer. Taj se grad, kao simbol talijanskog industrijskog razvoja i sjedište automobilske industrije, nije mogao niti zamisliti kao turistička destinacija. Nakon što je gradska administracija provela strategiju obnove kulturne baštine i razvoja kulturne ponude, Torino je postao jedna od najznačajnijih destinacija kulturnih turista u Europi, kao i hodočasnika koji žele vidjeti Torinsko platno, jedno od najpoznatijih kršćanskih relikvija.
Ispitujući strateške razvojne dokumente za nekoliko lokalnih jedinica u istočnoj Slavoniji, autori su proveli istraživanje na uzorku pet gradova ove regije kojim su ispitani potencijali kulturno-povijesne baštine za osiguravanje dinamičnog ekonomskog razvoja.
Značaj baštine
No, rezultati istraživanja ukazuju na zaključak kako kreatori javnih politika ne prepoznaju značenje povijesne baštine niti planiraju budući razvoj temeljiti na postfordističkim konceptima kreativne ekonomije.
“Primjenjujući jednostavnu kvantitativnu metodu analize nalaza istraživanja, ali i kroz kvalitativne razgovore s gradskim čelnicima, približavamo se zaključku kako uprave gradova iz uzorka rješenje razvojnih problema u postindustrijskom vremenu ne vide u razvoju i primjeni koncepta kreativnih gradova i kreativnog turizma. Štoviše, razvojni dokumenti ukazuju na nastavak zablude kako je moguće postići reindustrijalizaciju i povratak radnih mjesta u tradicionalnim industrijama organiziranim na fordističkim principima te da se gradovi trebaju razvijati kao fordistički, a ne kreativni gradovi”, navode autori ovoga rada.
U zaključku stoji kako ovakvo političko pozicioniranje u procesima strateškog planiranja, a u kontekstu strategije EU 2020, koja pametne gradove i kreativnu urbanu transformaciju fokusira kao glavne pokretače regionalnog razvoja, “može imati nesagledive posljedice”. “Inzistiranje na nastavku fordističkog koncepta i nove industrijalizacije gradskih uprava u ovom dijelu Hrvatske nije samo retrogradan koncept, niti će samo usporiti regeneraciju ovih povijesnih gradova i obnovu njihove bogate kulturne baštine, nego će bitno smanjiti šanse ubrzanog ekonomskog razvoja kakav vidimo u drugim postindustrijskim gradovima u zemljama Nove Europe”, zaključuje se u znanstveno-istraživačkom radu.
Pripremio: Igor MIKULIĆ
Tisućljetna povijest
Slavonski gradovi, navodi se u istraživanju, imali su tisućljetnu povijest, od prapovijesnog vremena, rimskog doba, turske vladavine, pa do austrijskog doba. Vučedolska kultura smatra se jednom od najvažniji prapovijesnih kulturnih nalazišta u Europi, a u Vinkovcima postoje arheološka nalazišta koja pružaju dokaze za tezu o ovom gradu kao jednom od najstarijih europskih gradova. Svi gradovi iz uzorka raspolažu s izrazito bogatom materijalnom kulturnom baštinom – brojnim pokretnim i nepokretnim pojedinačnim materijalnim kulturnim dobrima. U svim gradovima postoje povijesne cjeline kao skup pojedinačnih kulturno-povijesnih dobara. U Osijeku postoje tri takve cjeline od kojih je najznačajnija Tvrđa – barokni grad tvrđava iz 18. stoljeća. U Osijeku također postoje vrlo važni pojedinačni objekti i cjeline industrijske baštine koje svjedoče o snažnom valu industrijske revolucije koja je zahvatila ovaj grad u 19. stoljeću. Ovakva baština predstavlja neprocjenjivi potencijal za postindustrijski razvoj temeljen na konceptu kreativnih gradova te razvoja komplementarnog kulturnog i kreativnog turizma, zaključuje se u radu.
Sto godina pada Slavonije
Mjereno dohotkom po glavi stanovnika, Slavonija i Baranja početkom 20. stoljeća bila je na razini 50 posto razvijenosti današnje Austrije, tada jedne od najrazvijenijih svjetskih regija, značajno razvijenija od ostalih pokrajina u jugoistočnoj Europi. Istočna Hrvatska je od najrazvijenije regije s početka 19. stoljeća postala najmanje razvijena regija u Hrvatskoj i jedna od najnerazvijenijih regija u EU.
tranzicija
JE GOTOVO U CIJELOSTI UNIŠTILA INDUSTRIJU
Analizu su napravili znanstvenici dr.sc. Novotny, doc.dr.sc. Sabati i mag.oec. Kale