“Sniženje je zakon. Znam za priče o salmoneli, mesu upitne kvalitete i slične, ali u ovom trenutku na to ne smijem misliti. Nisam u mogućnosti toviti svinje, pa mi ne preostaje ništa drugo do kupovati ono što je ponuđeno, posebice na sniženjima”, riječi su jednog od brojnih Belomanastiraca koji ovih dana, bez obzira na bombardiranje informacijama o zaraženom mesu i jajima, kupuje jeftine namirnice, ne raspitujući se o zemlji podrijetla. Sreli smo ga u prodavaonici jednog trgovačkog lanca. U njegovoj je košarici završilo svinjsko mljeveno meso, čija je cijena, za 450 grama, bila 6,99 kuna. Kupio je četiri pakovanja, koja je platio manje od 30 kuna.

- Meso je vjerojatno bilo zamrznuto pa odmrznuto. No termička obrada trebala bi učiniti svoje. Tko zna koliko smo sličnih artikala pojeli sve ove godine. Vjerujem da trgovci, posebno oni iz svjetski poznatih lanaca, u promet ne bi puštali nešto što je pokvareno - priča naš sugovornik, koji je u košarici imao i patku, čija je cijena bila devet kuna za kilogram. Svjestan je da se rok za upotrebu bliži kraju, ali, također, dobro zna koliko mu je novca ostalo u novčaniku.

- Obitelj i ja nismo u skupini ljudi koji imaju pravo na razne oblike socijalnih pomoći. Kada platimo dio prioritetnijih režija, preostaje vrlo malo za lagodniji život. Stoga, bez obzira na sve one koji pozivaju na kupnju domaćih proizvoda, kupujem jeftinije, bez obzira na to je li u pitanju hrvatsko, mađarsko, poljsko, srpsko ili tko zna čije - ističe.

Za komentar te situacije zapitali smo Igora Jakobfija, predsjednika belomanastirske Udruge prijatelja svetog Martina, koja se skrbi o tri socijalne samoposluge, dvije u Baranji i jednoj u Donjem Miholjcu.

- Vjerujem da je tome tako. Kada ljudi važu između kvalitete i cijene, odabiru cijenu. Nažalost, to je naša stvarnost - kaže Jakobfi, ističući kako su članovi njegove udruge prije otvaranja prve socijalne samoposluge u Belom Manastiru procjenjivali kako će imati približno 150 korisnika. Pokazalo se da ih je trostruko više. Zbog cenzusa koje su si odredili, mnoge potencijalne korisnike morali su odbiti.

Konstatacija o kupnji jeftinijeg, a ne kvalitetnog jasna je i Đimiju Fuštinu, ravnatelju belomanastirskog Centra za socijalnu skrb.

- Naši korisnici prisiljeni su kupovati jeftino kako bi bar malo udovoljili dijelu svojih želja. No, globalnije gledajući, čini mi se kako je posrijedi i psihologija većine potrošača, koji jednostavno imaju potrebu kupovati ono što se nudi po nižim cijenama - mišljenja je Fuštin.

O kupovnoj moći Baranjaca, i ne samo njih, dovoljno govori činjenica kako zajamčenu minimalnu naknadu mjesečno prima 700-tinjak obitelji i sličan broj samaca. Svatko od njih, možda, nastoji kupiti domaće, ali je u krajnjoj odluci mjerilo - cijena. I.Getto