Samozvani predsjednik kvazidržave Liberland, Vit Jedlička, ne odustaje od svojih namjera. Vjetar u leđa daju mu brojni strani mediji, među kojima i BBC, čiji su novinari ovih dana s njim obavili duži razgovor i fizički se približili “državi” koja se proteže na sedam četvornih kilometara desne dunavske obale, u blizini Batine, za koju Jedlička i njegovi istomišljenici tvrde kako je, sukladno rimskom pravu, “ničija zemlja - terra nullius”. No, na stranu su mu stale i institucije Republike Hrvatske.

Od kada je, u travnju 2015. godine, Jedlička sa skupinom prijatelja i istomišljenika stupio na ovo tlo, vode se brojni sudski procesi, a “Liberlanđani” su u nekoliko navrata privođeni s lisičinama na rukama. Većini je suđeno u belomanastirskoj stalnoj službi osječkog Prekršajnog suda, a jedno od ročišta održano je u srpnju prošle godine. Zbog prekršenih odredbi Zakona o nadzoru državne granice, sud im je “odrezao” kaznu u iznosu od po 2100 kuna. Okrivljenici su se žalili Visokom prekršajnom sudu RH, navodeći kako nisu počinili nikakav prekršaj te kako nije utvrđeno da su nezakonito prešli granicu RH. Nadalje, u žalbi ističu kako granična policija nije imala ovlaštenje obavljati graničnu kontrolu na području na kojem ne egzistiraju prisilni propisi RH, pa se stoga trebalo osloniti na odredbe Erdutskog sporazuma i međunarodne instrumente. Vjerojatno znajući kako prostor Liberlanda, zapravo, katastarski pripada Srbiji, Liberlanđani navode kako nigdje ne stoji da su prešli na područje RH te kako im nije bilo poznato gdje se nalaze, odnosno da prelaze granicu. Visoki prekršajni sud njihovu je žalbu uvažio i cijeli slučaj vratio na prvostupanjski sud, kojemu je, vjerovali ili ne, naloženo da - utvrdi granicu između Srbije i Hrvatske.

- Kako nije utvrđeno da je nazakonito prijeđena državna granica, kao ni činjenica kuda se proteže granica s Republikom Srbijom, trebalo je prihvatiti žalbu i ukinuti presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje - stoji, između ostaloga, u Rješenju Visokog prekršajnog suda, koje nastavlja nalogom prvostupanjskom sudu da utvrdi gdje se nalazi državna granica i gdje se nalazi granični prijelaz, sukladno Uredbi o graničnim prijelazima, koja je trebala biti donesena u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o nadzoru državne granice.

Drugim riječima, belomanastirski Prekršajni sud treba učiniti nešto što od mirne reintegracije nije pošlo za rukom sazivima nekoliko hrvatskih i srbijanskih vlada. Dobri poznavatelji situacije pitaju se nije li na taj način izvan snage stavljen navodni usmeni dogovor dviju država o kontroli područja uz rijeku Dunav, prema kojemu je svaka strana nadzirala svoju obalu, bez obzira na činjenicu što je s lijeve obale Dunava 10-ak tisuća hektara površina koje su katastarski u vlasništvu Republike Hrvatske. Riječ je, podsjetimo, o području velikom kao, primjerice, katastarska općina Osijek. I dok je većinom riječ o plodnom i šumom bogatom zemljištu, 900-tinjak hektara srpskog teritorija u Hrvatskoj (među kojima i Liberland) većinom je neplodna površina.

I dok traju prepucavanja, a hrvatska granična policija neprestano nadzire dunavsku obalu, posebno dio oko “Liberlanda”, pa se ponekad i okupa u Dunavu u potjeri za “Liberlanđanima”, Jedlička ne sjedi prekriženih ruku. Kako je izjavio novinarima BBC-ja, imenovao je vladu i veleposlanike diljem svijeta te kupio brod koji će mu poslužiti kao, budući da još uvijek sa sigurnošću ne može stupiti na tlo “svoje države”, privremeno naselje na Dunavu pokraj spornog teritorija. Naglasio je i kako će mu brod poslužiti i za diplomatske susrete. Vrijednost broda, izgrađenog 2000. godine u brodogradilištu u Bačkom Monoštoru, iznosi 30.000 eura. Sastoji se od pet kabina, salona, kuhinje, WC-a s tušem te četiri terase i dvije šetnice. Brod ima hladnjake za hranu i piće, napajanje 12, 24 i 220 volti, uz potpunu autonomiju od kopna.