Objavljeno 17. studenog, 2016.
Uvođenje dualnog modela obrazovanja nalazi se kao prioritet u Vladinu programu
Uvođenje sustava dualnog obrazovanja i boljeg povezivanja obrazovnih procesa s realnim potrebama tržišta rada, prema obećanju premijera Andreja Plenkovića, bit će jedan od prioriteta njegove vlade.
Prema nekim podacima, austrijski i njemački model dualnog obrazovanja u praksi se pokazao najuspješnijim i za njegovu se primjenu intenzivno zalažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori. No, što je zapravo dualni sustav obrazovanja i što bi on trebao donijeti budućim učenicima?
Predsjednik HKG-a Luka Burilović za naš list pojasnio je najvažnija obilježja modela dualnog obrazovanja koja bismo u Hrvatskoj morali preuzeti da bi se postigli pozitivni rezultati. Napominje, međutim, kako u HGK-u nisu za potpunu zamjenu sustava srednjeg strukovnog obrazovanja dualnim modelom obrazovanja, nego se u HGK-u zalažu za to da se zadrži sustav strukovnog obrazovanja i u njegovu okviru uvede model dualnog obrazovanja. U praksi bi to trebalo izgledati tako da učenik koji je u redovitom sustavu strukovnog obrazovanja formalno “upisuje tvrtku”, a ne školu, gdje onda i provodi više od 50 posto ukupnog vremena školovanja.
Teorija i praksa
- Time tvrtka postaje jedna vrsta obrazovne institucije, a ne samo mjesto za nastavnu praksu. Tako učenik u tvrtki, uz praktične vještine, stječe i određena teorijska znanja o struci za koju se školuje i, što je najvažnije, stječe rafinirane vještine (tzv. soft skills) koje ne može steći u školi ili bar ne koliko mu je potrebno. Tako se učenik u tvrtki uči, primjerice, timskom radu, odgovornosti prema radu i imovini, rješavanju problema, poduzetnosti i mnogim drugim vještinama i znanjima koja nigdje drugdje ne može steći osim u stvarnom radnom okuženju. Naravno, postoji i teorijski dio nastave koji tvrtka ne može pružiti učeniku te bi taj dio učenik odrađivao u školi, i to onoj s kojom bi poslodavac sklopio sporazum za izvođenje tog dijela nastave - kaže Burilović.
Iako je formalno u redovitom programu srednjeg obrazovanja, navode u HGK-u, učenik bi u određenom smislu bio i radnik, odnosno zaposlenik tvrtke, što bi mu trebalo osiguravati financijsku naknadu, s obzirom na to da u određenoj mjeri sudjeluje u proizvodnom procesu. Naravno, ne u onom obujmu u kojemu to čine i “pravi” radnici, pogotovo ne prve dvije godine, ali pri kraju svoga školovanja moglo bi se reći da će učenik i 80 posto vremena sudjelovati u proizvodnom procesu tvrtke.
- Ipak, moramo biti svjesni da dualno obrazovanje u Austriji i Njemačkoj postoji već 200 godina i da je takav sustav obrazovanja dio tradicije te pripada u područje društvene odgovornosti. U Hrvatskoj postoje određeni strahovi od uvođenja ovakvog sustava, pogotovo u dijelovima obrazovnog sustava, te mislim da ćemo morati pričekati neko vrijeme da dualni sustav postane dio tradicije i da ga svi dionici prihvate. Stoga je nužno da se prvih godina uvođenja nađu načini i financijska sredstva kako bi se pomoglo poslodavcima koji u dualnom sustavu obrazovanja preuzimaju većinu troškova, ali i za poticaje djeci i roditeljima koja se upisuju u dualne programe strukovnog obrazovanja - naglašava Burilović.
Usklađivanje kvota
HGK, dodaje on, učinkovito rješenje vidi u preinaci sadašnjega programa stručnog usavršavanja bez zasnivanja radnog odnosa i to tako da se učenicima omogući radno iskustvo programom stručnoga usavršavanja prije same mature ili diplome. Učinak bi se vidio na nekoliko razina - programi dualnog obrazovanja bili bi usklađeni s potrebama gospodarstva i tržišta rada, jer bi poslodavac sam obrazovao učenika za znanja i vještine potrebne u proizvodnom procesu samim time što bi učenik više od pola vremena provodio s poslodavcem. Nadalje, u cijelosti bi se uskladile upisne kvote s potrebama tržišta rada, jer bi poslodavac sam na školovanje, tj. stručno usavršavanje, uzimao onoliko učenika koliko procjenjuje da će mu u budućnosti biti potrebno radnika pojedinog zanimanja.
Također bi se određena deficitarna zanimanja učinila privlačnijima i roditeljima i učenicima, jer bi učenik tijekom školovanja dobivao solidnu naknadu, u HGK-u navode kako bi ona mogla iznositi približno dvije tisuće kuna. To bi bilo vrlo važno za poslodavce, jer je jedan od najvećih njihovih problema nedostatak kvalificirane radne snage u određenim zanimanjima. Zbog toga poslodavci svake godine zahtijevaju sve veće kvote uvoza stranih radnika, iako je na Zavodu za zapošljavanje registrirano više od 200.000 nezaposlenih.
- Važno je biti realan i svjestan činjenice da je za uvođenje dualnog obrazovanja potrebno hitno napraviti određene zakonske promjene te uspostaviti ne samo načelnu nego i stvarnu suradnju s obrazovnim institucijama, ponajprije s Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te s Ministarstvom znanosti i obrazovanja. Ovaj put ne očekuje se da će to biti problem kao dosadašnjih godina, jer se sada, podsjećamo, uvođenje dualnog modela obrazovanja nalazi kao prioritet u Vladinu programu - zaključuje Burilović.
Igor MIKULIĆ
Poslodavci dobivaju kvalificiranu radnu snagu
Poslodavcima dualni sustav obrazovanja donosi kvalificiranu radnu snagu, ističu u HGK-u. Primjerice, od 30 učenika u nekoj tvrtki, po završetku njihova obrazovanja poslodavac može samostalno izabirati najbolje i biti siguran u svoj izbor, jer je već imao priliku provesti dovoljno vremena s tim radnicima i izvrsno ih upoznati. “Takav izbor omogućuje stopostotno uključenje radnika u proizvodne procese tvrtke već pri samom službenom zaposlenju, produktivnost bi rasla, a time i prihodi. Logično – s rastom prihoda, nema razloga da ne rastu i primanja onih radnika koji su za to najzaslužniji”, navodi Burilović.
Razlike u školovanju zbog različite gospodarske aktivnosti
Nejasno je hoće li se moći provoditi dualno obrazovanje jednako u svim dijelovima zemlje, s obzirom na nejednaku gospodarsku aktivnost u različitim područjima. U HGK-u navode kako takvo što nije moguće ni u Austriji i Njemačkoj, čiji model želimo primijeniti, pa neće biti ni u Hrvatskoj. “Ali to nije ni potrebno. Tamo gdje je gospodarska aktivnost veća, bit će više učenika uključenih u programe dualnog obrazovanja, a gdje je manja, bit će ih manje. U tome i jest prednost ovoga sustava - učenici se školuju za rad u tvrtkama, a ne za zavod za zapošljavanje ili za odlazak u druge zemlje, nakon što je država potrošila na njihovo školovanje više desetaka milijuna kuna. Podsjećam da se zalažemo za uvođenje novog modela strukovnog obrazovanja uz zadržavanje postojećeg sustava, tako da bi na onim područjima gdje ne bi bilo programa dualnog obrazovanja, učenici upisivali neki od ponuđenih strukovnih i/ili gimnazijskih programa koje su imali i dosad”, navode u HGK-u.
problem
HRVATSKOJ NEDOSTAJE KVALIFICIRANE RADNE SNAGE