Pobjednik prošlotjedne emisije “Tvoje lice zvuči poznato”, koja je bila najgledanije ove sezone, Matteo Cetinski, iz uloge Akija ulazi u totalno novu priču, a za nju će morati i drugi put u showu postati žena.

Naime, dobio je zadatak transformirati se u pjevačicu Jelenu Rozgu. Matteo će opet morati sakriti sve svoje muške atribute, odjenuti vruće hlačice, obuti štikle, staviti plavu periku, umjetne nokte i što vjernije dočarati spot Jelenine pjesme “Kraljica”.

Prva pobjeda - i to imitacijom Akija, koji slovi za pjevača kojega je jako teško imitirati. Kako ste to uspjeli?

- Imitiranje sporijih stvari samo je po sebi teže jer imate znatno manje prostora za manevar. Manje je elemenata koje možete kopirati, pažnja je usmjerena najviše na vokal i interpretaciju, a gestikulacije su svedene na minimum. Glumački je to zahtjevnije pa sam to više ponosan na taj nastup.

Koja vas je transformacija do sada najviše namučila, a koja najvise zabavila?

- Za sada me najvise namučila Madonna, jer je koreografija bila jako zahtjevna, i to je bio prvi put da sam stao u štikle. (smijeh) Ujedno je to bila i najzabavnija imitacija dosad.

Sljedeći zadatak je Jelena Rozga. Što je najteže u pripremi te uloge? Pjevanje, styling ili nešto treće?

- Muškarcu je imitiranje takvog glasa nemoguća misija. Zato to neću ni pokušavati. Usmjerit ću se na njezin izgovor određenih riječi i na humor cijelog nastupa. Styling je također težak, s obzirom ns to da neke dijelove tijela moram dobro sakriti, a to zna biti bolno. (smijeh)

Imate jako šaroliku biografiju: od glazbe, medija, predavanja na fakultetu sve do dizajna. Kako ste otkrili ljubav prema dizajnu?

- Kod mene je vrlo specifično upravo to što ciklički svakih desetak godina totalno promijenim struku. Smatram da uljuljavanjem u sigurnoj zoni ne rasteš. Za takve promjene treba imati smanjen ego i dosta hrabrosti. Na taj sam dio svog karaktera ponosan. Ne želim ostarjeti a da nisam isprobao apsolutno sve za što mislim da u meni postoji ikakva naznaka talenta. Na neki je način bacanje u TLZP isto jedan od tih trenutaka kada sam odlučio ponovno zaljuljati svoj život, svoj ego, biti nesiguran, nevješt itd. Ja u toj borbi osjetim život. Neki kockaju, neki se bacaju s padobranom, a ja adrenalin budim ovakvim odlukama. (smijeh) Dizajn me pratio oduvijek, ali mi je trebalo vremena da shvatim da mi to može biti i posao. Kad vam nešto ide lako i u tome guštate, jednostavno se ne usudite pomisliti da od toga možete i živjeti. Tek kad sam dvije godine zaredom dobio interacionalne nagrade od struke, pomislio sam da to mogu raditi i profesionalno. Odluka je bila jako dobra. Nikad nisam bio zadovoljniji.

Što biste preporučili mladim ljudima koji se još uvijek traže i ne znaju što im je zanimanje?

- Moraju biti spremni na to da budu dovoljno hrabri da isprobaju sve što ih zanima i da pritom uče u hodu. Često će im ljudi sa strane govoriti da nisu postigli dovoljno jer stalno kreću otpočetka. Možda neće imati klasično prepoznatljivu karijeru. Radi toga treba imati smanjen ego, koji te ne tjera na dokazivanje drugima. Ali bit će slobodni dok god si mogu priuštiti traženje.

Imate li vi neku svoju želju kad je riječ o imitacijama?

- Volio bih imitirati Damira Urbana, Massima ili Josipu Lisac jer njih super skidam. Za sada nisam bio te sreće.

Svi se sjećaju vašeg hita “Arrivederci, signorina”. Kako je došlo do toga da snimite tu pjesmu i zašto ste prestali pjevati?

- Bio sam jako mlad. Zrinko Tutić me vidio dok sam vodio jedan festival u Rovinju i ponudio mi suradnju. Radio sam to dok me veselilo, no ubrzo sam shvatio da bih volio putovati svijetom, studirati, živjeti anonimno itd. Zato sam odlučio otići iz tog svijeta. I nikada se nisam pokajao, vjerujte mi.

Jeste li gledali show i u prethodnim sezonama i kakvi su vam dojmovi sad kad ste dio njega?

- Gledao sam ga, ali nisam ni slutio koliko je ritam rada naporan. Trebalo mi je nekoliko tjedana da se naviknem na tempo, a to se odrazilo i na prve nastupe. Kolege su većinom mlađi i utrenirani. Rade na pozornici svaki dan i poznaju ritam. Ja 20 godina nisam u tome i zapravo mi je jednako teško kao da ste stavili bilo kojeg drugog dizajnera da to radi. Nemam neki poseban gen jer se prezivam Cetinski. I ja sam zaboravio pjevati na mikrofon, i ja imam tremu itd. Ali dalje će biti sve zabavnije i zabavnije, a publika će, vjerujem, prepoznati te moje muke kao iskrenost. Eto, niš' ne glumim! Ako se zabavljam, onda se zabavljam, a ako sam umoran, i to ćete vidjeti. (smijeh)