DRAGALIĆ - Prometni policajci još jednom su se pokazali jednom od najjačih karika u sprječavanju krijumčarenja robe na području Balkana. Posljednje, više nego bogato, otkriće imali su na autocesti A3, na odmorištu Dragalić, kada su u automobilu 54-godišnjeg Hrvata otkrili 26 kilograma bijelih i crnih tartufa.

U četvrtak su policajci, u redovnom nadzoru prometa, u automobilu hrvatskih registracijskih oznaka uočili veću količinu gljiva. Na temelju sudskog naloga pretražili su automobil kojim je upravljao 54-godišnjak i pri tome pronašli oko 26 kilograma gljiva (bijeli i crni tartufi). Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da gljive potječu iz Srbije te ih je osumnjičenik nakon kupnje vozio u smjeru Slovenije radi daljnje prodaje. Vrijednost gljiva je više desetaka tisuća kuna.

U suradnji s Državnim odvjetništvom u Slavonskom Brodu, policija protiv osumnjičenog 54-godišnjaka podnosi kaznenu prijavu zbog sumnje na kazneno djelo nedopuštene trgovine, doznajemo od Kate Nujić, glasnogovornice Policijske uprave brodsko-posavske.

Tartufi su najskuplja gljiva na svijetu, a nazivaju se i hranom za mozak. Cijena kilograma bijelog kvalitetnog tartufa u Hrvatskoj može dostići i 35.000 kuna. Ipak, najčešće se pronalaze znatno manji primjerci, no, ovisno o kvaliteti, takvi tartufi ponekad dostižu cijenu i do 3000 eura. U prosincu 2014. na dražbi je prodan u Italiji pronađen bijeli tartuf težak kilogram i 890 grama, za nevjerojatnih oko 330.000 kuna.

Iako se najčešće uz tartufe spominje Istra, manje je poznato da se crni tartufi pronalaze i u Slavoniji. Njihova je cijena ipak puno niža od one najkvalitetnijih bijelih tartufa i kreće se od 100 do 700 eura za kilogram. Kako navodi Državni zavod za zaštitu prirode, sve svojte tartufa u Hrvatskoj zakonom su zaštićene. “To znači da se za komercijalno skupljanje moraju ishoditi dozvole nadležnog ministarstva, a za osobne se potrebe smiju skupljati samo vrlo male količine, koje se ne smiju naknadno stavljati u promet niti bez posebnih dozvola iznositi iz Hrvatske. Načini skupljanja i količine propisani su posebnim pravilnikom, a važno je da se gljive ne uništavaju, nego da se uvijek dio ostavi radi razmnožavanja, te da se ne oštećuje korijenje stabala s kojima gljive žive u simbiozi, kao ni stanište na kojem rastu”, navode u Državnom zavodu za zaštitu prirode.