Miris svježe pečenog kruha i kolača širio se jučer prostorima podvinjske osmoljetke “Blaž Tadijanović”, na već tradicionalnoj manifestaciji Dani kruha. Svrha je, kao i puno puta do sada, sudjelovanje mališana dok majke i bake izrađuju slatke ili slane proizvode od brašna, kao i druženje roditelja i djece u školi dok prodaju sve doneseno, a prikupljeni novac utrošit će humanitarno.

Filipi, učenici 4. razreda, to je lijepo iskustvo. Pomagala je mami savijati kiflice s pekmezom i orasima. I godinu dana starijem Stjepanu pomoći mami u spravljanju kolača bilo je zanimljivo, kao i nuđenje gostima da ih kušaju. Istovremeno ispred škole organizirana je interaktivna radionica starih zanata.

- Tako djeca uče kako i sami mogu sudjelovati u izradi raznih uporabnih predmeta, a sve s ciljem očuvanja kulturne baštine i tradicije - kaže ravnateljica škole Veronika Čerenko.

No i poruka je to najmlađima da ne bježe od starih zanimanja. Pogotovo što je Podvinje poznato po starim narodnim nošnjama i povijesti proizvodnje svile.

- Učimo ih kako da to čuvaju i prenose na one koji dolaze - veli ravnateljica, međutim, u školi đaci nemaju priliku vidjeti niti učiti išta slično. Prvi put su se susreli sa zanimanjima koja izumiru, a majstori starih zanata - opančar Kruno Paun, kovač Drago Žambok, lončar Ivan Serdar te remenar Darko Martinović, pokazali su im kako se što radi. Gabrijeli, učenici 5. razreda, zanimljivi su razni kožni opanci i misli da bi ih mogla izrađivati, kao i njezina vršnjakinja Lana, koja je takve predmete vidjela kod bake. No rijetki bi se time bavili, potvrđuje i Paun, jedini proizvođač u Slavoniji. Kao pravnik nije mogao naći posao pa se prije desetak godina prisjetio zanata kojem ga je naučio djed, od čega danas živi njegova obitelj.

- Teško je naći pomoćnika, nitko ne želi raditi za 20 kuna po satu. Radije sjede u kafiću i čekaju posao u Njemačkoj - kaže pomalo razočarano majstor, koji je u međuvremenu asortiman proširio i osuvremenio. Dok spretno barata glinom, iz koje za samo nekoliko minuta nastaju zanimljivi unikatni predmeti, vaze, zdjele, čaše, lonci..., Ivan Serdar, jedini lončar na slavonskim prostorima, žali što nema više interesa da se zanat nastavi, premda neki, poput 11-godišnjeg Tonija Andrića, doista imaju “ono nešto”. Uz pomoć majstora izradio je svoju prvu posudu, kojoj je dodao šare po vlastitom izboru.

- Baš je super, rado bih se time bavio - kazao je Toni.

- Treba im samo nešto više poticaja - veli majstor i član udruge “Bogatstvo u nama”, koji uglavnom izlaže i prodaje na sajmovima. I remenar Martinović na isti način prodaje razne predmete od kože koje ručno pravi i šije starim strojem. Prvi put učenici su vidjeli i kako se kuje željezo, potpirivali su vatru i pomagali majstoru Žamboku, čiji zanat, kaže, nastavljaju bar njegovi sinovi. A za očuvanje tradicije i baštine, starih zanata koji izumiru, trebalo bi, čini se, naći prostora i u školskim programima. Možda bi se djeca ponekad, umjesto u računalu i mobitelu, našla u iskušavanju svog talenta.