Objavljeno 7. listopada, 2016.
Vezani članci
DAN NEOVISNOSTI - 25 GODINA POSLIJE
- U Hrvatskoj su tri bitna datuma. Jedan je 30. svibnja 1990. godine, dan kada je konstituiran demokratski izabrani Hrvatski sabor. Taj datum ostao je u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda kao dan državnosti jer je konstituiranje Sabora toga dana označilo da je to početak stvaranja samostalne suverene hrvatske države. Nažalost, taj je datum poslije, izmjenama iz 2001., ukinut kao dan državnosti i pretvoren u spomendan Hrvatskog sabora, kojega se više nitko ne sjeća. Drugi najznačajniji datum je 25. lipnja 1991. godine, koji se obilježava kao Dan državnosti, za koji mnogi smatraju da bi ga trebalo vratiti na 30. svibnja. A 25. lipnja je značajan jer je tada Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti Hrvatska proglašena suverenom i samostalnom državom. Mnogi smatraju da je to dan kada je nastala hrvatska država. Isto se tako s punim pravom može uzeti i da je 8. listopada, koji se danas obilježava kao Dan nezavisnosti, ostvarena stvarna nezavisnost. Jer 25. lipnja RH je proglašena suverenom i samostalnom državom, a 8. listopada raskida državnopravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama i Sabor ustvrđuje da se SFRJ raspala. Zato tom odlukom Hrvatska definitivno, neopozivo i bezuvjetno kao suverena i samostalna država raskida svaku vezu s ostatkom Jugoslavije - pojašnjava za naš list važnost Dana nezavisnosti političar Vladimir Šeks, svjedok i sudionik svih tih povijesnih događaja.
Neuspio atentat
- Kod nas je nastala zbrka sa svim tim datumima, pa su građani zbunjeni, što se najbolje vidi kada se obilježavaju svi ti blagdani. Gradovi su tada prazni i bez zastava, a građani u nedoumici. Zato plediram da se na jednom refrendumu odluči da glavni, osnovni dan bude 30. svibnja, i da bude proglašen Danom državnosti i nezavisnosti - predlaže Šeks.
Prisjeća se 8. listopada 1991. i odluke o raskidu državnopravnih sveza sa SFRJ.
- Ja sam autor te odluke. Moratorij je bio pokušaj Europske zajednice da spasi jugoslavenski okvir i natjera Hrvatsku i Sloveniju da odustanu od samostalnosti, te natjera i Srbiju i JNA na mirni rasplet jugoslavenske krize. Kako se primicalo vrijeme isteka moratorija, sve žešća je bila agresija na Hrvatsku. Bilo je potpuno jasno da nema ništa od stvaranja tog jugoslavenskog okvira i ja sam dobio zadaću da s jednom skupinom izradim sve državotvorne akte, potrebne za osamostaljenje. Pripremio sam nacrt te odluke, najvećim dijelom sam te uz pomoć nekolicine kolega. Sve sam to odnio na odobrenje predsjedniku Tuđmanu, koji se s time u načelu, u bitnom, složio. I mi smo se pripremali za sjednicu Sabora 8. listopada, da na njoj utvrdimo da je istekao moratorij i da osnažimo odluku od 25. lipnja o suverenosti i samostalnosti RH. Dana 7. listopada uslijedio je pokušaj političkog atentata na predsjednika Tuđmana kao glavne mete, a kolateralne žrtve su trebali biti savezni premijer Ante Marković i predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić. Tim atentatom su JNA, Milošević i Kadijević željeli obezglaviti Hrvatsku ubojstvom njezinih najviših predstavnika - kaže Šeks.
Pod staklenom kupolom
Prisjeća se saborske sjednice u zgradi Ine u Šubićevoj ulici u Zagrebu.
- Posebno se sjećam toga da je, kada smo se našli u toj dvorani, iako je to bio polupodrum Ine, shvatili da je iznad nas staklena kupola. Pogledali smo se i rekli: 'Bože moj, pa mi smo ovdje idealna meta.' To je bilo 200 metara od komande 5. armijske vojne oblasti. Sigurno da JNA ima sve koordinate, tako da nas s nekoliko raketa može zbrisati s lica zemlje, mislili smo. Tako da je to bio osjećaj kao da svakoga trenutka možemo biti pretvoreni u prah i pepeo, ali istovremeno i strahovit osjećaj ponosa jer smo sudionici za hrvatski narod i državu sudbinskog, povijesnog pothvata: da ćemo konačno i neopozivo učvrstiti svoju suverenu, neovisnu državu - prisjeća se tadašnji potpredsjednik Sabora. Pojašnjava i kako je nastala povijesna odluka.
- Odluku sam sastavio na temelju rasprave i predloška koji je Tuđman odobrio i onda sam je odlučio razdvojiti u dva dijela. Jedan je bila odluka o raskidu svih državnopravnih sveza s republikama i pokrajinama koje su tvorile bivšu SFRJ, a drugi dio su bili zaključci. U njima je stajalo da je na Hrvatsku izvršena oružana agresija od strane Srbije i tzv. JNA, te da se JNA proglašava agresorskom i okupatorskom vojskom. Na taj smo način izbjegli da navijestimo rat Srbiji jer su JNA i Srbija u ime savezne države SFRJ, dok je Hrvatska bila još nepriznata, imali mogućnost da brutalnom silom uguše hrvatsku 'pobunu'. Zato sam uporabio definiciju da je od strane Srbije i tzv. JNA izvršena oružana agresija - kaže Vladimir Šeks. I.Bošnjak
“RIJEŠILI SMO SE MRSKE JUGOSLAVIJE”
- Posebno je bio dojmljiv trenutak kada mi je Žarko Domljan predao predsjedanje sjednicom i kada sam odluku, o kojoj se prethodno vodila rasprava, stavio na glasovanje i ponovnu raspravu. Tada se javio Šime Đodan s amandmanom, za koji sam procjenjivao da neće biti usvojen, ali je nažalost bio. Da je taj amandman ušao u samu Odluku, međunarodno-pravno to ne bi bilo za nas dobro. On je tražio da se utvrdi kako je Hrvatska kao federalna jedinica Jugoslavije proglasila da je u ratu s Jugoslavijom ili sa Srbijom i Crnom Gorom. U prvi mah je amandman bio prihvaćen, a onda je na intervenciju Ivice Račana i još nekih da se ponovno razmotri na kraju bio odbijen. I nakon toga su jednoglasno prihvaćene obje odluke - i o raskidu državnopravnih sveza i zaključci da je na Hrvatsku izvršena agresija. I tada su zastupnici puni oduševljenja zapjevali Lijepu našu, a ja sam u zanosu rekao: Evo, nakon 70 godina smo skinuli težak mlinski kamen koji nas je vukao na dno, riješili smo se zauvijek mrske Jugoslavije - kaže Vladimir Šeks.