Hrvatska u subotu slavi Dan neovisnosti, državni praznik kojim se obilježava sjećanje na 8. listopada 1991. godine, kada je Hrvatski sabor jednoglasno odlučio o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ. Tim je činom Hrvatska postala nezavisna i samostalna država.

Odluku o neovisnosti Sabor je donio jednoglasno, a pročitao ju je tadašnji potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks. “Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. raskida državnopravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ”, rekao je tada Šeks te poručio kako je zadaća vlade, Sabora i svih državljana Hrvatske “da oživotvore tu odluku i da obrane hrvatsku nacionalnu samostalnost, suverenost i neovisnost”.

U povijesnoj odluci Sabora ističe se da je Hrvatska, kao suverena i samostalna država koja jamči i osigurava temeljna prava čovjeka i nacionalnih manjina, pripravna ulaziti u međudržavne i međuregionalne asocijacije s drugim demokratskim državama te da će nastaviti postupak utvrđivanja međusobnih prava i obveza u odnosu na ostale republike bivše SFRJ te bivšu federaciju.

Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ donesena ja na sjednici Sabora održanoj u podrumu Inine zgrade, u Šubićevoj ulici. Ta je lokacija izabrana zbog agresorskog zračnog napada na Banske dvore samo dan ranije. Predsjednik Franjo Tuđman u vrijeme napada razgovarao je s čelnicima ondašnje jugoslavenske države i vlade - predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem i predsjednikom Saveznoga izvršnog vijeća Antom Markovićem. Oni nisu ozlijeđeni jer su neposredno prije napustili te prostorije, a u napadu je poginula jedna osoba koja se zatekla ispred obližnjeg restorana, dok su četiri lakše ozlijeđene.

Povjesničar Josip Jurčević kaže kako je 8. listopada sigurno jedan od najznačajnijih datuma u hrvatskoj povijesti. Ističe kako je to posve jasno kada se sve zajedno sagleda unatrag, iako u tom trenutku ili kada smo bili bliže tome vremenu možda i nije izgledalo toliko važno.

- Kada danas to promatramo u formalno-pravnom, političkom i međunarodnom smislu, nedvojbeno je upravo ono što je tamo jasno rečeno - konačni, potpuni definitivni raskid s bivšom, drugom komunističkom Jugoslavijom, tj. zajednicom koja je bila u tom obliku. Sve je bilo još dramatičnije budući da je dan prije neuspješno pokušan najveći atentat na dr. Franju Tuđmana. I sigurno da bi se povijest drukčije kretala da je raketiranjem Banskih dvora, u kojima se on, kao čelna hrvatska osoba u političkom smislu, tada nalazio. Da je atentat uspio, tj. da je Tuđman ubijen, vjerojatno bi išle daljnje likvidacije čelnika nekih državnih institucija. I vjerojatno bi sasvim drukčije išao povijesni proces. Ovako je time Sabor definitivno potvrdio aktivaciju onoga na što je bio stavljen tromjesečni moratorij. Iz svega što se događalo sada se vidi da taj moratorij nije bio odgoda i pokušaj mirnog rješenja, čime se to opravdavalo, nego zeleno svjetlo Slobodanu Miloševiću da oružanim putem likvidira hrvatsku državu. A napad na Tuđmana 7. listopada bio je vrhunac toga, što treba promatrati u kontinuitetu. Tada traje i puna opsada Vukovara te bukte sva bojišta u Hrvatskoj, dakle Hrvatska je bila na rubu opstanka. Taj datum, 8. listopada, sigurno je bio jedan od ključnih i tako je i pozicioniran - zaključuje Jurčević, dodajući kako zbog raznih političkih igara i stranačkih interesa taj datum nije bio dovoljno valoriziran do 2000. godine. I tada se promjena, tvrdi, nije dogodila zbog povijesne važnosti tog datuma, nego da bi druge stranke koje su tada došle na vlast promijenile i razlomile datum 30. svibnja, kao dotadašnji Dan državnosti koji je uspostavila HDZ-ova vlast. Pa tu, ističe, ulazimo u historiografsku dubiozu oko toga koji je datum važniji.

- No, možemo reći da je 8. listopada doista prevažan datum bez obzira na to što se oko njega još lome koplja, ponekad da bi se na tome i uhvatili politički bodovi - ističe Jurčević, dodajući kako je s obzirom na hrvatsku piramidu interesa, gdje se najprije gledaju osobni, pa onda stranački, pa tek onda opći interesi, moguće da i oko tog posebno vrijednog datuma opet bude rasprave i promjena.

Nešto drukčije o tome datumu razmišlja povjesničar Ivo Banac. “To je, da tako kažem, slučajan datum jer ono što se dogodilo nakon proglašenja nezavisnosti jest da je to bilo suspendirano na tri mjeseca, manje-više pod pritiskom međunarodne zajednice. Tako da se zapravo formalna obnova ranije proklamacije održala 8. listopada 1991. godine. I to ne može biti važnije od onoga što se dogodilo u lipnju. Prema tome, u nas postoji određena konfuzija oko toga kada je počela hrvatska nezavisnost i to se očituje u činjenici da imamo dva datuma koja pokrivaju isti događaj, samo imaju različite nazive. Mislim da bi se to lako moglo riješiti i da bi Dan nezavisnosti trebao biti u lipnju”, rekao nam je Banac.

On ističe kako je 8. listopada, pak, značajan sa stajališta kasnijeg priznanja Hrvatske te ne misli da je imao tako važan učinak “za ono što je već bilo na putu”. “Naravno, bez toga datuma teško da bi došlo do kasnijeg priznanja od niza država”, zaključuje Banac. O tome u kolikoj mjeri možemo biti zadovoljni onim što se s našom državom dogodilo do danas kaže kako je to irelevantno pitanje.

- Jer ono što je važno je da postoji velika razlika između ovisnosti i neovisnosti. Neovisnost može imati mnoštvo nedostataka, ali nikada ne može biti ravna ovisnosti - kaže Banac. O tome očekuje li da bi se u mandatu nove vlade iznova te datume moglo razmatrati kaže kako se to može dogoditi, ali misli “da će naša vlada imati mnoštvo važnijih problema, pa kada sve to obavi, onda neka se pozabavi i ovime”.