Objavljeno 17. kolovoza, 2016.
Ovisnost Europske unije o uvozu energije, posebno nafte, a odnedavno i plina, glavni je izvor političke zabrinutosti povezane sa sigurnošću opskrbe energijom.
Europski statistički ured Eurostat objavio je da je više od pola (53,2 %) bruto domaće potrošnje energije u 28 država EU-a tijekom 2013. bilo iz uvoza. Proizvodnja primarne energije u EU-28 iznosila je 2013. godine 790 milijuna tona ekvivalenta nafte (toe). Time se nastavio pad uočen posljednjih godina, osim kada je 2010. proizvodnja ponovno počela rasti nakon relativno velikog pada 2009. koji se podudarao s financijskom i gospodarskom krizom. Uzimajući u obzir duže vremensko razdoblje, proizvodnja primarne energije u skupini država EU-28 bila je 2013. 15,4 posto niža nego u prethodnom desetljeću. Opći pad proizvodnje energije u EU-28 može se, bar dijelom, pripisati iscrpljenim zalihama sirovina, odnosno činjenici da proizvođači smatraju da iskorištavanje ograničenih resursa nije isplativo.
Najveću proizvodnju primarne energije među državama članicama EU-a 2013. imala je Francuska s 17,1 posto udjela u ukupnoj proizvodnji, a zatim Njemačka (15,3 %) i Ujedinjeno Kraljevstvo (13,9 %). U odnosu na prethodno desetljeće glavna promjena bilo je smanjenje udjela Ujedinjenog Kraljevstva s 26,2 posto.
Primarna energija u Europskoj uniji proizvodila se 2013. iz niza različitih energetskih izvora, pri čemu je nuklearna energija imala najveći doprinos (28,7 %). Nuklearna energija bila je posebno važna u Francuskoj, gdje je činila više od četiri petine nacionalne proizvodnje primarne energije, dok je u Belgiji taj udio bio tri četvrtine, a u Slovačkoj gotovo dvije trećine. U 14 država članica EU-a primarna energija nije se proizvodila iz nuklearnih izvora.
Raste proizvodnja iz obnovljivih izvora
Ohrabrujući je podatak da gotovo četvrtinu ukupne proizvodnje primarne energije u EU čine obnovljivi izvori energije (24,3 %), dok je udio krutih goriva (19,7 %, većinom ugljena) bio nešto manji od petine, a udio prirodnog plina 16,7 %. Sirova nafta (9,1 %) bila je jedini drugi veliki izvor u proizvodnji primarne energije.
Između 2003. i 2013. proizvodnja energije i obnovljivih izvora povećala se za 88,4 posto. S druge strane, razina proizvodnje iz drugih primarnih izvora energije u načelu se u ovom razdoblju smanjila, a najveća su smanjenja zabilježena za sirovu naftu (-54,0 %), prirodni plin (-34,6 %) i kruta goriva (-24,9 %), uz skromniji pad od 12,0 posto za nuklearnu energiju.
Zbog smanjenja primarne proizvodnje kamenog ugljena, lignita, sirove nafte, prirodnog plina i u novije vrijeme nuklearne energije, EU se sve više počeo oslanjati na uvoz primarne energije radi zadovoljenja potražnje, iako se ta situacija stabilizirala u razdoblju nakon financijske i gospodarske krize. Najveći netouvoznici primarne energije bile su najgušće naseljene države članice EU-a, osim Poljske koja još uvijek ima zalihe ugljena.
Podrijetlo uvoza energije skupine država EU-28 nije se puno promijenilo posljednjih godina jer je Rusija zadržala svoj položaj glavnog dobavljača sirove nafte i prirodnog plina te postala vodeći dobavljač krutih goriva. U 2013. otprilike 33,5 posto sirove nafte uvezene u EU bilo je iz Rusije. Udio Rusije u uvozu prirodnog plina u EU je 2013. iznosio 39,3 posto. Norveška je i dalje drugi najveći dobavljač sirove nafte i prirodnog plina za EU.
EU mora povećati proizvodnju
Ovisnost skupine država EU-28 o uvozu energije povećala se s manje od 40 posto bruto potrošnje energije tijekom 1980-ih na 53,2 posto do 2013. godine. Najviše stope energetske ovisnosti 2013. zabilježene su u odnosu na sirovu naftu (88,4 %) i prirodni plin (65,3 %). Više od pola energije skupine država EU-28 potječe iz zemalja izvan EU-a i taj se udio u posljednjem desetljeću uglavnom povećavao. Velika količina te energije potječe iz Rusije, a zbog njezinih sporova s provoznim zemljama posljednjih je godina opskrba bila ugrožena. Zabrinutost u svezi sa sigurnošću opskrbe iz Rusije dodatno se povećala zbog sukoba u Ukrajini.
Nakon rusko-ukrajinske plinske krize iz siječnja 2009. Vijeće Europske unije donijelo je Direktivu Vijeća o obvezi država članica da održavaju minimalne zalihe sirove nafte i/ili naftnih derivata. Zbog trajne zabrinutosti zbog ovisnosti EU-a o uvozu energije, Europska komisija objavila je u svibnju 2014. strategiju čiji je cilj osigurati stabilnu i bogatu opskrbu energijom. Predložene su mjere u pet područja, uključujući: povećanje proizvodnje energije u EU-u i diversifikacija država dobavljača i ruta, kao i jedinstveni nastup u vanjskoj energetskoj politici.
Vuk TEŠIJA
LNG terminal u izgradnji
Želja Europske unije da postane enrgetski neovisna, posebice od Rusije, dala je vjetar u leđa hrvatskom LNG terminalu za ukapljeni plin. Projekt na koji i EU i SAD gledaju i više nego blagonaklono u rujnu 2015. je dobio lokacijsku dozvolu na Krku, ali nezahvalno je prognozirati kada bi se mogli očekivati prvi brodovi s ukapljenim plinom.
Hrvatska proizvodi više od 40 posto iz obnovljivih izvora
Hrvatska proizvodnja energije u europskim je okvirima minimalna i godišnje je proizvedeno 3,6 milijuna toe (energije ekvivalenta vrijedosti tone nafte).
Dobra je vijest što Hrvatska čak 41,4 posto ukupne proizvodnje dobiva iz obnovljivih izvora, što je gotovo dvostruko više od EU prosjeka koji iznosi 24,3 posto udjela obnovljive energije u ukupnoj prozvodnji. Stoga bi se moglo reći da Hrvatska proizvodi relativno dosta “čiste” energije. U obnovljive izvore pripada hidroenergija, geotermalna energija, vjetar, sunce, biomasa i otpad.
53,2%
bruto domaće potrošnje energije država skupine EU-28 tijekom 2013. bilo je podrijetlom iz uvoza