U Varaždinskim je Toplicama u 80. godini preminuo prof. Vjekoslav Burić (rođen 8. lipnja 1937. u Novom Sadu). U Osijek se doselio u svibnju 1941., gdje je završio i Srednju muzičku školu “Franjo Kuhač”.

Prosvjetna djelatnost našega Vjeke bila je temelj njegova životnog osobnog usavršavanja. Počeo je raditi kao nastavnik muzičkog odgoja (OŠ “Rade Končar”). Škola mu je omogućila izvanredni studij na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (diplomirao 1962.). Dana 24. lipnja 1974. godine završio je studij klarineta na Umetničkoj akademiji u Beogradu (u klasi redovitog profesora Brune Bruna).

Kao nastavnik muzičkog odgoja radio je u mnogim osječkim školama - OŠ “Rade Končar”, Muzička škola “Franjo Kuhač”, CUO Braća Ribar - RJ Muzička škola “Franjo Kuhač” (za direktora je te institucije imenovan 15. travnja 1986.)... Godine 1993. preimenovana je u Glazbenu školu Franje Kuhača Osijek. Kao ravnatelj djelovao je do 31. kolovoza 1995., kada prelazi u HNK Osijek i kao ravnatelj Opere ostaje do 1998.

Uz redovito pedagoško djelovanje, bio je i istaknuti društveni djelatnik. Primjerice, bio je član Opernog orkestra HNK-a u Osijeku, radio je i na Radio stanici Osijek, bio je umjetnički voditelj ansambla Collegium Musicum Slavonicum, član organizacijskih odbora memorijala “Franjo Krežma” i “Darko Lukić” te Festivala tamburaške glazbe Jugoslavije. Bio je predsjednik Izvršnog odbora Saveza pjevačkih i kulturno-umjetničkih društava Slavonije i Baranje “Franjo Kuhač”.

Dugi je niz godina bio i pjevač i predsjednik HPD-a “Lipa”. Kao čelni je čovjek učinio mnogo da to društvo proširi svoju djelatnost, poveća broj pjevača, popularizira zborno pjevanje, društvenost i zabavni život. Nastupao je i kao basist u mješovitom zboru.

Vjekoslav Burić bio je glazbenik i pedagog koji je inicirao i utemeljio mnoge vrijedne sadržaje u glazbenom životu Osijeka. Sa suprugom Jelenom 1989. osnovao je i organizacijski vodio Dječji zbor Osječki zumbići (koji se profilirao u značajno gradsko i regionalno rasadište mladih talenata). Početkom 1998. osnovao je Glazbenu radionicu mladih Polifonija Osijek, kojom je omogućio autonoman rad i razvitak Osječkih zumbića i tada još sasvim mladog i novog, a danas nadaleko poznatog Vokalnog ansambla Brevis. Bio je uspješan skladatelj dječjih pjesama. Obnašao je dužnost prvog predsjednika te udruge, a u umjetničkom je smislu djelovao kao glazbeni producent, aranžer i skladatelj.

Druga bitna značajka osobnosti našega Vjeke poticaj je za nastanak monografije “Glazbena škola Franje Kuhača – povijest i život” (1996.).

Sigurni smo, najviše će nedostajati svojoj obitelji, no i cijelim generacijama bivših učenika, danas odraslim “zumbićima” i “brevisicama”, svima koji su imali prilike podijeliti iskrenu radost glazbene umjetnosti s ovim velikim čovjekom.

Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim? (Lk 10,25) - bila je životna ideja vodilja našega Vijeke. Hvala za sve i slava mu!

Branka Ban, Sunčana Bašić, Antoaneta Radočaj-Jerković