Objavljeno 11. srpnja, 2016.
Više od 11 tisuća osoba u Hrvatskoj živi u javnim domovima za starije i nemoćne, točnije u 45 decentraliziranih te tri državna doma.
To je približno dva posto starijih osoba u zemlji, a na listama čekanja ih je znatno više, iako točan broj, zbog načina izrade listi čekanja prema kojem se jedna osoba može prijaviti na više mjesta, nije poznat – navodi se u izvješću Ureda pučke pravobraniteljice sastavljenom nakon obilaska domova za starije.
Cijene smještaja u javnim domovima nisu ekonomske jer ih država i županije subvencioniraju, pa su gotovo 50 posto jeftinije od smještaja u privatnim domovima. Ako imamo na umu tešku financijsku situaciju mnogih starijih osoba u Hrvatskoj, jasno je kako im povećanje troškova i za najmanji iznos može biti nesavladiva prepreka. Takva informacija sve je češća u njihovim pritužbama, kada navode kako im je na kraju mjeseca smještaj u javnom domu skuplji od očekivanog, zbog dodatnih, ponekad i skrivenih troškova, s kojima se u pravilu ne susreću korisnici privatnih domova.
Smanjivanje troškova
Naime, od 2002. godine kontinuirano se smanjuju minimalni standardi za decentralizirano financiranje javnih domova, dok su im u isto vrijeme povećani troškovi poslovanja. Zato je dio osnivača, navodi pravobraniteljica, ipak povećavao cijene smještaja ili uveo naplatu tzv. dodatnih usluga, za koje korisnici tvrde kako često nisu unaprijed informirani o njihovu postojanju, a kasnije ni o načinu njihova izračuna. Stoga je nužno za socijalnu uslugu smještaja propisati što čini osnovnu, a što dodatnu uslugu.
Primjerice, navodi se u izvješću, dodatno se naplaćuje balkon ili korištenje televizora, sobnih ventilatora ili klima-uređaja iako su ti uređaji u vlasništvu korisnika. To se čini zbog dodatne potrošnje električne energije, no po cijeni koja znatno nadmašuje njihovu stvarnu potrošnju. Tako se korištenje ventilatora snage 40 W u jednom javnom domu naplaćuje čak 120 kuna mjesečno. Ta cijena obrazložena je prevencijom masovnog korištenja dodatnih električnih uređaja u sobama, što može dovesti do kolapsa elektroenergetskog sustava doma zbog opterećenosti mreže te izazvati velike neplanirane troškove. Postupanje pučke pravobraniteljice po ovim pritužbama dovelo je do izmjene odluke Upravnog vijeća doma, pa se rashladni uređaji od nedavno naplaćuju samo ako je u prostoru u kojem borave osigurana propisana temperatura.
Kakvo je stanje u Slavoniji, provjerili smo na trima primjerima: Domu za starije i nemoćne u Đakovu te privatnim domovima – Obiteljskom domu Ljubas koji djeluje na četiri lokacije, u Starim Mikanovcima, Đakovu, Sinju i Kaštel Kambelovcu, te u Domu za starije i nemoćne osobe "Sv. Leopold Mandić" u Gorjanima. Svi s kojima smo razgovarali istog su stava – dodatna naplata nije slučaj u Slavoniji, iako su ovdje financijske prilike daleko najteže.
Socijalna osjetljivost
Na listi čekanja za smještaj u Domu za starije i nemoćne u Đakovu čak je 800 osoba. Bilo bi ih i više, kaže ravnateljica Branka Barna, da nedavno nisu obavljali reviziju. Na smještaj se čeka od dvije do tri godine.
- Ne naplaćujemo nikakve dodatne usluge, nismo nikada ni naplaćivali! Kod nas postoji desetak vrsta cijena, recimo dvokrevetna soba s balkonom iznosi 1860 kuna, a raspon ide do 2700 kuna u novom dijelu. Nikakvih dodatnih doplata nema. Trenutačno je kod nas 240 osoba, i to je puni kapacitet. Imamo i 50 vanjskih korisnika, njima nosimo hranu i pružamo kućnu njegu - kaže Barna.
Obiteljski dom Ljubas, kaže vlasnik Dragan Ljubas, djeluje na četiri lokacije, od Slavonije do Dalmacije, no za naplatu dodatnih usluga, poput korištenja ventilatora i slično, kaže, nisu čuli.
- Dakako da toga u nas nema - kaže Ljubas. Na svakoj od lokacija kod njih je po 20-ak korisnika.
- Cijena se u Slavoniji kreće od 3000 do 3500 kuna, dok je dolje nešto skuplje, od 4500 do 5000 kuna. Cijela naša usluga uračunata je u tu cijenu. Jedino se dodatno naplaćuju oni lijekovi koji imaju doplatu ili oni koji se kupuju “na slobodno”. Ne naplaćujemo ni šišanje, imamo djevojke koje to obave i mi ih platimo - kaže Ljubas.
Ivanka Grdić, vlasnica Doma za starije i nemoćne osobe "Sv. Lepold Mandić" u Gorjanima, također ističe kako nikakve usluge ne naplaćuju dodatno. I tako im je, kaže, teško raditi u Slavoniji.
- Sve je kod nas transparentno, nemamo nikakvih dodatnih naplata. Rekli su nam da neki domovi dodatno naplaćuju posebna kupanja i slično. To nije slučaj ni kod nas, a ni kod bilo koga u domovima u Slavoniji. Nama je jasno da ovdje ljudi nemaju novca, dodatne usluge naplaćuju se vani, pa neki u bogatijim županijama to prenose kod sebe i naplaćuju - kaže Ivanka Grdić. U njezinu domu cijena se kreće od 2500 do 3000 kuna.
- Uslugu i dalje dajemo kao da dobivamo 4000 kuna. Raditi se mora - zaključuje Ivanka Grdić.
Maja MUŠKIĆ
DVA SU PROBLEMA
Dva izložena problema, netransparentna naplata dodatnih usluga i upitna zaštita zdravlja u ljetnim mjesecima, dio su uočenih manjkavosti koje mogu dovesti do kršenja prava starijih osoba u institucionalnoj skrbi u Hrvatskoj. Za njihovo uklanjanje, izmjene Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga i jasno propisivanje standardnih i dodatnih usluga smještaja u institucijama bila bi dva manja, ali itekako potrebna koraka, navodi se u analizi Nikice Franić, savjetnice pučke pravobraniteljice za pravne poslove.
ZAŠTITA ZDRAVLJA I SIGURNOSTI
Upravo se u propisanoj temperaturi krije širi problem sustava institucionalne skrbi za starije i nemoćne. Naime, prema Pravilniku o standardima kvalitete socijalnih usluga, korisnicima doma potrebno je osigurati ugodan ambijent koji bi zadovoljio njihove potrebe. Pri tome, tamo gdje to tehničke mogućnosti dopuštaju, trebalo bi osigurati grijanje/hlađenje prostorija na način da sami korisnici imaju pravo regulirati temperaturu u svojim sobama. U isto vrijeme pružatelji usluga trebali bi jamčiti korisnicima, njihovim obiteljima i zaposlenicima zaštitu zdravlja i sigurnost, primjenjujući pritom odgovarajuće metode procjene i kontrole rizika.