Godinama u ovo doba odlazimo na zanimljive planinarske destinacije uz naše more. To je postala tradicija u našem planinarskom društvu. Za ovu godinu u plan izleta stavljen je i put za Gradac i posjet okolnim vrhovima Biokova. Izlet ponavljamo jer nam je 2013. kiša poremetila planove. Razmišljali smo i o pohodu na Hvar.

Četvrtak je određen za polazak. Najave vremena nisu naj, ali vjerovali smo da se kiša ispadala u danima koji su iza nas. Solidnim minibusom jurimo Bosnom prema našem prvom odredištu, Parku prirode Blidinju. Vrijeme sunčano, sparno. U lijepom domu Hajdučke vrleti je okrjepa. Divimo se planinama koje okružuju jezero. Čvrsnica je pod snijegom, djeluje moćno. Vran planina je pitoma i travnata. Šetnja do poznate franjevačke crkve sv. Ilije na lokaciji Masna Luka. Družimo se i s tornjacima, tim moćnim psima. Šetnja kraj jezera. Slikanju nema kraja. Kasno poslijepodne već smo u primorskom gradiću Gradcu. Smještaj u solidnim sobama. A da ne zaboravim, u Gradcu dobrodošlica, naravno, dosadna kiša. Dobro spavamo uz grmljavinu.

Jutro. U 6 na nogama. Oblačno bez kiše. Krećemo prema vrhu malog sv. Ilije. Stazu kao da je sagradio g. Premužić, graditelj poznate staze na Velebitu. Vidikovci kao iz snova. A onda na pola puta - nebo se zatvara oblacima. Pljusak i grmljavina. Mokri smo do donjeg veša, ali idemo dalje. Vodič predlaže da se zadovoljimo i s vrhom sv. Paškvalin 500 m nad morem. Gradac se više ne vidi. Idemo natrag. Nevrijeme jenjava i poslijepodne je sunčano. Već smo u Bristu, malom mjestašcu pokraj Gradca. Posjetili smo kušaonicu maslinova ulja Franka. Dočekao nas je vlasnik, gospodin Veža. Puno smo naučili o maslinovom ulju jer je gospodin Veža hrvatski šampion za nekoliko vrsta maslinovih ulja.

Vraćamo se u Gradac lijepom šetnicom uz more. Dan je prošao kao u snu. Malo kiše, malo sunca, malo i kupanja u moru. Novi dan. Lije kao iz kabla. Mijenjamo plan za ovaj dan. Otpadaju Drveničke stijene. Idemo u dolinu Neretve. Na rječici smo Norin. Na brodu Lopoč čeka nas gospar Tino. Nevjerojatan trud uložio je taj čovjek da nam opiše život i ljepotu svog kraja. Vozimo se kanalima više od dva sata. Kiša prestaje, na redu je red sunca. Kao na vrtuljku. Rijekom dolazimo do mjesta Vid, gdje je Narona. Narona je najbolje očuvan grad iz rimske povijesti u našim krajevima. Hrvatska država uložila je golema sredstva za obnovu i očuvanje tog rimskog mjesta od prije 2000 godina. Vraćamo se u Gradac, no bila bi velika pogreška ne stati i ne obići Baćinska jezera. Imamo dovoljno vremena da prošetamo oko jednog od jezera. Inače, najljepše se jezera upoznaju vožnjom brodićima. Povratak i kupanje u ugodnom moru. Dan je povratka. Torbe su u busu. Pozdrav planinarima iz Gradca koji su se trudili da nam izlet uspije. Zar treba reći - odlazimo s kišom? Ekipi sam obećao iznenađenje, ali naravno, ne planinarsko, već turističko. Na povratku posjetili smo prekrasne slapove Kravice na rijeci Trebižat u Hercegovini. Ne moraju se stidjeti naših Krčića i Plitvica. Posebno sam zadivljen što su uredili šetnice i parkirališta. Na kraju, ostala je još jedna destinacija.

Svi godinama prolazimo cestom pokraj starog Tvrtkovog grada Počitelja iz 1328., ali rijetko je tko obišao taj poseban gradić. Mi jesmo. Dva sata nisu dovoljna da se obiđu sve znamenitosti, ali vidjeli smo dovoljno i nije nam žao što smo se tu zadržali. Vrijeme sunčano i toplo, bar za sada. Ručak i odmor u restoranu Dobre Vode na Neretvi (srušeni most iz II. svj. rata). Pred Zenicom mračno kao u tunelu. Ponovno kiša. Pljusak, i tako do Osijeka. Trebao je ovo biti planinarski izlet, ali bio je i više od toga. Bilo je to druženje ljudi koji znaju da se na vrijeme ne može utjecati. Bili smo družina koja je prihvatila putne improvizacije koje im je organizator izleta priuštio i uživala u njima.