Mozaik
DARKO RUNDEK

Pjesma “Ruke” uvijek me
podsjeti na Slavoniju
Objavljeno 6. svibnja, 2016.
Sami sebe sputavate da budete opušteniji u životu

Nedavno je Rundek Cargo Trio – koji čine već legendarni hrvatski glazbenik Darko Rundek, virtuozna violinistica Isabel Catala i vješti multiinstrumentalist Dušan Vranić Duco - održao sjajan koncert u krcatom osječkim kinu Urania.

Bila je to prigoda da nakon koncerta malo porazgovaramo s uvijek susretljivim Rundekom, a dojam je, kao i obično, pozitivan i inspirativan.

Na ovoj proljetnoj hrvatskoj turneji promovirate posljednji album "Mostovi". Jeste li gradove, njih deset, birali da svi moraju imati – mostove?

- (smijeh)... Mogli smo i tako, da. Naime, kad bolje porazmisliš, malo je gradova koji nemaju mostove. No, razlika je da grad ima neki most, a drugo da grad baš živi uz rijeku kao Osijek. Baš taj osjećaj imao sam kad smo u Uraniji zasvirali pjesmu "Hiawatha". Mali Indijanac koji živi uz rijeku nekako je prepoznatljiv baš Osječanima.

Smeta li vam što je pojam "most" u hrvatskoj javnosti u posljednjih otprilike godinu dana dobio jednu drugu, političku konotaciju?

- Da, sad se više ne zna tko je tu koga kopirao (smijeh)... Znam za to, iako tu političku scenu, iskreno, baš ne uspijevam pratiti i nije mi baš lijepa ni zanimljiva. Ako je i u tom pojmu sadržan smisao povezivanja, kao u našem slučaju, ne smeta mi. Vjerujem da su ljudi koji su se nazvali Most imali upravo takvu dobru namjeru, da učine nešto na povezivanju ljudi. Nešto konstruktivno.

Nekako ste se u Osijeku specijalizirali za – kinodvorane. Već ste u dva navrata, 2011. i 2013. godine, svirali u kinu Europa, a sada prvi put i u kinu Urania. Možete li usporediti ta dva prostora, i međusobno, ali i u odnosu na neke veće prostore, poput dvorana?

- Ta dva prostora dosta su slična. Sjećam se – prvi put kad smo svirali u kinu Europa još su bile postavljene stolice, a drugi put su ljudi sjedili na nekim balama slame... To je bila fora. Lijepo zvuče i izgledaju oba prostora, intimna su. Ovo je baš dimenzija prostora koja nam odgovara. Mislim, svirali smo mi i pred 70.000 ljudi i to je funkcioniralo, ali ovako je baš ugodno i nama i publici.

Kako ste zadovoljni prijmom albuma "Mostovi"? Sad je već prošlo dosta vremena od izdavanja i možete ocijeniti.

- Lijepo je primljen. Čini mi se da i on ima svojstvo nekih ranijih albuma, a to je dug život. Čini mi se da ovaj album još uvijek ljudi otkrivaju, pjesmu po pjesmu, i da se mogu i dalje "napajati". Nedavno smo izbacili friški singl i videospot, pjesmu "Indijska". Nakon toga u planu su nam izbacivanje još dvije pjesme, "Mostovi" i "Clouds". Na koncertima ih ljudi već dobro primaju i prepoznaju.

Koja vam je neka prva asocijacija na Osijek i Slavoniju? Mnogi često spominju tamburicu, rakiju, fiš i čobanac, a dobar dio ovdašnjih stanovnika volio bi da je drukčije.

- Osijek i Slavonija su onako jedna bujna, bogata, raskošna regija, da mi je stvarno žao što ljudi ovdje ne žive bolje... Nedavno smo čuli da murija ovdje puno više globi nego u drugim dijelovima Hrvatske, osobito bicikliste. Zanimljivo je da se u tim mirnijim, ravničarskim krajevima više izražava ta neka represija i državna dominacija, da se moć više zloupotrebljava nego drugdje. Ipak, razmislite dobro o jednom: vi Osječani i Slavonci ste i ti policajci i ti sudovi... Nekako sami sebe sputavate da budete opušteniji u životu.

Mali regionalistički test za kraj: kad biste pokušali izdvojiti jednu pjesmu koja bi, po vama, možda najbolje opisala ili asocirala vas na Osijek i Slavoniju, koja bi to pjesma bila?

- Prva mi, i to odmah, pada na pamet pjesma "Ruke". Kad nju izvodimo, a osobito kad dođe onaj dio s vokalizom, s temom... Tu mi onda baš dođe taj neki snažan osjećaj širine, kao da ponosno jašeš u tom panonskom prostoru između svemira i središta Zemlje.

Tomislav LEVAK
 
Još uvijek nam je draža forma albuma

Sudeći po stanju u diskografskoj industriji, vratili smo se u doba singlova. Odgovara li vam ta situacija ili i dalje više volite albume kao zaokruženu formu?

- To je dobro i vrlo aktualno pitanje. Stvarno imam osjećaj da se vrijeme malo vratilo. Nekada su singlove na tadašnjim pločama faktički uvjetovali i diktirali tadašnji radijski urednici jer su birali i puštali hitove. Onda su se pojavili drukčiji nosači zvuka, poput vinila, kaseta i CD-ova, onda su svojom prirodom zadali drugi format, odnosno album, i to različitog trajanja. Ili su ljudi radili "best of" kompilacije... Sada, u eri interneta, vratili smo se u situaciju sličnu onoj s radiom pa se nekako više forsiraju singlovi nego albumi. Može se reći da smo na nekoj "klackalici". Sada je prednost da više nismo uvjetovani formatom CD-a, nego se može izdati i 4 - 5 pjesama u obliku nekog EP-a. Nama je još uvijek draže izdati album koji prvo objavimo, a onda "skidamo" singlove. Mnogi rade obrnuto, no nama se više sviđa ovaj način. Tako nekako podcrtavamo ili podsjećamo na izdani album.

Znojni i prljavi koncerti u STUC-u

U Osijeku ste svirali već u niz navrata i u različitim oblicima. Pamtite li neki koncert kao poseban?

- Meni su ovi koncerti u kinu posebni. Ipak, sjećam se kada smo prije 30 godina kao Haustor svirali u nekom Studentskom centru, jelda? Scena je bila stavljena na one stolove od menze, a strop je bio dosta nizak... To su bili znojni, prljavi koncerti koji su imali neki svoj šarm. Ne mogu reći da mi fale, danas volim drukčije forme, ali mi je drago sjetiti ih se.

ČINI MI SE

DA OVAJ ALBUM JOŠ UVIJEK LJUDI OTKRIVAJU, PJESMU PO PJESMU

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike