Regija
IZA ĆOŠKA

Kad sam mlađan lovac bijo ja
Objavljeno 2. svibnja, 2016.

Vezani članci

IZA ĆOŠKA

Imal krize, njeko pita

Faljen Bog lipi moji, eto o svaćem sam piso, a o lovcima nisam. Naša Rvacka je zemlje bogate lovačke tradicije, pogotovom naša Slavonija bogata je raznolikom divljači, koštom su patke, kokoši, pitome svinje, žabe zelembaće i druga visoka divljać. Njeko će pitat ko su ti ljudi sa duplenkama na ramena, tako se zovu njiove puške. Lovci su vam svitu ljudi koji kroz šumu iđu u birtiju. Za lovce kažu da imaje dobar nos. Poznati lovac uđe u birtiju i stane se faliti svojim vještinama. Ispričo je par lovačkih priča pa predložio okladu: svi mu plate piće ako sa povezom na očima, samo dodirom, pogodi koja je životinja odstrijeljena i kojim oružjem. Svezali oni njemu okice, donesu prvu životinju, pipa on i kaže medo. Pogodio! Donesu drugu, pipa, kaže vuk. Pogodio! Tako je on pogađo, a oni mu plaćali piće. Kad je došo doma pijan ko letva, oma zaspo. Kad se probudio, sto prid ogledalo, kad no šljiva ispod oka. Kazuje svojoj snaši, znam da sam popio, al potuko se nisam. E to ti je od mene. Kad si došo u krevet, stavio si ruku u moje gaće i nakon što si ispipo, kazo si: “Tvor upleskan sikirom”.

Jednom je prilikom mladi lovac po prvi put ošo u lov sa čukom, al se brzo vratio doma. Pita ga njegova snaša, jesil to došo po municiju? Ma jok, došo sam po novog čuku. Uvik se oko lovački divana isticala uloga njiovi snaša. Jer one najbolje znaje kaka im je municija. Tako jedne nedilje ranom zorom digne se, obuče lače, košulju, vestu, čižme, ruksak na rame, bokericu u ruke i u lov. Otvori ulazna vrata, a vani snig. Pada ko lud, puše vitar, ladno. Prava mećava! Stoji on, razmišlja, krenit ili ne. Nakon petominutnog kolebanja odluči se, već polupromrzao, vratit u krevet. Raspremi stvari, ponovno se skine i legne u krevet ne paleći svitlo. “Brrr... Kako je vani zima, sav sam se smrzo za par minuta”, kaže on, a ondak čuješ njegovu snašu: “A ona moja budala je ošla u lov!” E sad ko je lovio, lovio je, jer eto, naši drmatori donili zakon da se mora arbajtovat do 67. godine. To znači da penzionere nećemo vidit u lovu, već na groblju.

Sve vas lipo pozdravlja vaš bać Iva iz Županje!

Piše: Iva ORŠOLIĆ
Najčitanije iz rubrike