S Trpimirom Golužom, predsjednikom Hrvatske liječničke komore, razgovarali smo o nesporazumima u zdravstvenom sektoru kada je riječ o kolektivnom ugovoru za liječnike, odljevu kadra u inozemstvo, kao i prvim potezima novog ministra zdravlja.

Kažete da se strukovnom kolektivnom ugovoru za liječnike protive sindikati u zdravstvu “koji od talačke pozicije liječnika u društvu imaju osobnu korist”. Kako razriješiti tu situaciju i što bi taj ugovor značio za liječnike?

- Autonomna pozicija liječnika u pregovaranju o liječničkim radnim pravima standard je u razvijenim demokracijama. Uz dužno poštovanje svih djelatnika u zdravstvu, nakaradno je da o radnim pravima liječnika odlučuju sindikalni predstavnici nezdravstvenih radnika u zdravstvu. Hrvatski liječnički sindikat dao je do znanja ministru Nakiću da u tom pogledu ne očekuje nikakve dodatne financijske ustupke. Dakle, strukovni ugovor za liječnike državu ne bi koštao ni jednu dodatnu kunu. Njime bi se uredila radna prava te posebni oblici i uvjeti rada za liječnike: dežurstva, pripravnosti, smjenski rad, rad po pozivu, prekovremeni rad i sl. Liječnicima bi se priznala društvena specifičnost te bi se stvorio u praksi održiv pravni okvir rada liječnika, koji bi liječnicima dao dodatnu dozu profesionalnog uvažavanja i sigurnosti.

Kako spriječiti daljnji odljev hrvatskih liječnika u inozemstvo i time osigurati građanima najvišu razinu zdravstvene zaštite?

- Uz omogućavanje strukovnog kolektivnog pregovaranja za liječnike, potencijalna rješenja vidim i u mogućnosti dopunskog rada kod poslodavca iz iste djelatnosti, uvažavanju europskih kriterija vremensko-kadrovskih normativa u pružanju zdravstvenih usluga, povoljnom stambenom kreditiranju mlađih kolega, poreznim olakšicama za rad u za život manje atraktivnim sredinama, sustavnom omogućavanju stručnog usavršavanja, pravednijem napredovanju u struci, povećanju broja izvršitelja u sustavu...

Kako doživljavate prve poteze koje je u svom sektoru najavio novi ministar zdravlja Dario Nakić?

- Čini mi se da ministar razumije bit problema, nužnost kadrovske i financijske stabilizacije sustava. Inzistiranje na većoj odgovornosti svih dionika u sustavu, racionalizacija i rasterećenje bolničkog sustava, stvaranje dijagnostičko-terapijskih smjernica, promjena načina plaćanja kroz poticanje učinkovitosti a ne potrošnje, jačanje primarne zdravstvene zaštite mjere su koje bi mogle postići uspjeh. I.Bošnjak