Gostujući prije točno godinu dana u Europskom parlamentu, papa Franjo upozorio je kako svijet vidi Europu kao "staru i ispijenu".

- Ideali koji su nadahnjivali Europsku uniju sada su zamijenjeni birokracijom institucija - rekao je tada Sveti Otac.

Europa postaje zatvorenija i još nema odgovore na izazove koji se nalaze pred njom. Terorizam, izbjeglička kriza i prijetnja grčkog bankrota briselske birokrate stavlja u poziciju da se samo bave liječenjem simptoma, a ne uzrokom bolesti.

Kako je i Hrvatska sada dio Europske unije, po principu spojenih posuda problemi se rješavaju na isti način.

Tako je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić izjavio prošlog tjedna kako je Hrvatska pooštrila kriterije za ulazak izbjeglica te će, kao što su to već odlučile Slovenija, Srbija i Makedonija, na granici zaustavljati prihvat osoba koje ne dolaze iz ratom zahvaćenih zemalja.

- Osobe dolaze iz zemalja koje ne mogu dobiti međunarodnu zaštitu. Prije svega radi se o državljanima Maroka, Bangladeša, Šri Lanke, Alžira, Liberije, Konga, Sudana i Pakistana. Odmah smo obavijestili kolege iz Makedonije i Srbije da građani tih zemalja više neće moći prolaziti ovom rutom - rekao je Ostojić te dodao da će ih "u tom slučaju morati tretirati kao ilegalne migrante."

Protiv ove inicijative odmah je krenuo val reakcija. Među prvima je reagirala pučka pravobraniteljica Lora Vidović. “Pristup sustavu azila mora biti omogućen svima, bez obzira na to iz koje zemlje dolazili”, ističe pučka pravobraniteljica, potaknuta najavom daljnjeg razdvajanja osoba prema državljanstvu na granicama izbjegličke rute. “Određivanjem popisa zemalja čiji građani, prema pretpostavkama, ne trebaju zaštitu, suprotno je međunarodnom i europskom pravu. Takvo razlikovanje potpuno poništava koncept azila, što je nedopustivo, bez obzira na zahtjevnu situaciju u kojoj se nalaze tranzitne zemlje, uključujući Hrvatsku”, objašnjava pravobraniteljica Vidović.

“Nužnost zaštite izbjeglica ne smije ni u jednom trenutku ugroziti one koji imaju specifične uzroke ranjivosti, a upravo to se čini onemogućavajući im pristup sustavu azila i zadržavajući ih na granici. Pri tome, u krizi kojoj svjedočimo, postupanje u skladu s pravom, humanitarnim načelima i obvezom čuvanja sigurnosti ne može biti odgovornost jedne zemlje”, reagira Lora Vidović.

“Međunarodna zajednica mora pronaći zajedničko rješenje koje će osigurati poštovanje temeljnih ljudskih prava svih osoba“, podsjeća pravobraniteljica.

Danela Žagar iz Centra za mirovne studije (CMS) koji je pokretač inicijative “Dobrodošli” koja neformalno okuplja više od 60 organizacija i stotine pojedinaca, kaže da problem treba rješavati na europskoj razini. “Inicijativa radi na, prije svega, humanitarnoj pomoći za izbjeglice, ali i vrši pritisak na razini EU-a, s obzirom na to da smo umreženi i s europskim organizacijama, kako bi se promijenile neke agende i politike. Problem s razdvajanjem izbjeglica je veći u Makedoniji i Srbiji nego kod nas jer se Hrvatska nalazi na kraju 'balkanske rute'. Imamo informacije da se na makedonskoj granici priprema štrajk glađu izbjeglica koje su odbili pustiti dalje i da je situacija vrlo napeta”, kaže Danela Žagar.

Njezine riječi potvrđuju snimke s makedonske granice očajnih izbjeglica iz Irana, Pakistana, Maroka... Sami si zašivaju usta dok sjede ispred policijskog kordona. Ne mogu se vratiti u svoje zemlje jer im tamo prijeti smrtna kazna, a dalje ih ne puštaju.

I Danela Žagar tvrdi kako sam termin “ekonomski migranti” nije primjeren jer ako negdje nema oružanog sukoba, ne znači da nema ugroza za život i egzistenciju druge vrste.

Iz CMS-a kažu kako odluka o pooštravanju kriterija za ulazak izbjeglica, prolazak samo osoba iz Sirije, Afganistana i Iraka te zaustavljanje izbjeglica koje ne dolaze iz ratom zahvaćenih zemalja predstavlja vrlo ozbiljan udarac na vladavinu prava te ljude koje su u potrazi za sigurnim utočištem dovodi u nesigurnu poziciju.

Uzroci ekonomske migracije neodvojivi su od političkih uzroka jer su i jedni i drugi prouzročeni višegodišnjom destabilizacijom Bliskog istoka, afričkog područja, kao i susjednih regija/zemalja vanjskom politikom SAD-a i kolonijalnom politikom razvijenih zemljama članica Europske unije, tvrde u CMS-u.

Ne postoje državljanstva koja se mogu kvalificirati za međunarodnu zaštitu, jer je međunarodni sustav azila postavljen upravo tako da se primarno ispituje individualni i individualizirani osnovani strah od progona, a tek sekundarno ozbiljna nepravda, odnosno rat. Državljani zemalja koji su još ove godine dobivali zaštitu u EU-a, poput Bangladeša, Šri Lanke ili Sudana, sada to više ne mogu tražiti. Navode kako je nedopustivo vraćati ljude u zemlje poput Grčke koja nema kapaciteta pružiti zaštitu tim ljudima budući da je proglašena zemljom neadekvatnih životnih uvjeta.

Europska unija temelji se na vrijednostima zaštite života i sloboda svih ljudi, a EU se ponosi vladavinom prava te traži to od svih pristupnih članica, no sada dopušta da se u njemu samom te vrijednosti suspendiraju.