Bilo je i lijepih i tužnih trenutaka. Prisjetili smo se i naše situacije, ratne 1991. godine u Hrvatskoj. Muškarci, žene i djeca i bosi i mokri i uplakani... Ali onda vam bude drago kad pomognete, gane vas njihovo zahvaljivanje. Da je bilo lako, nije.

Kazuje tako liječnica iz Tovarnika, dr. Melita Mijić, koja je od prvog dana, 16. rujna, s medicinskom sestrom iz tovarničke ambulante Ljubicom Adamović danima pomagala tisućama izjeglica koje su stizale, i još uvijek pristižu, u Hrvatsku. Prvo u Tovarniku, a potom u Opatovcu pružile su ruku, i liječničku skrb, tisućama izbjeglica.

U smjenama od 12 sati dr. Mijić i sestra Adamović s izjeglicama su bile, u više navrata, sve do 28. rujna. Tada je iscrpljenim liječnicima Doma zdravlja Vukovar došla pomoć iz Slavonskog Broda, potom Požege i sada iz Osijeka.

– Bilo je to i iskustvo za liječnika, tko to ne doživi, ne može opisati. Lako je raditi u opremljenoj ambulanti, ovdje je bilo snalaženje, s onim što imaš. Za imobilizaciju, i daska i drvo, i obična gaza. Improvizirali smo da pomognemo ljudima na najbolji način, i to je veliko iskustvo – kaže liječnica Mijić.

Dodaje kako je prvih dana izbjegličke krize, u Tovarniku, gdje je tada bilo, doslovno na cesti, više od 6000 izbjeglica, vladao kaos, no vrlo brzo sve se dobro organiziralo.

– Iz ambulante izišli smo na teren, bili su tu i liječnici iz Hitne pomoći iz Vinkovaca i Osijeka. Kanili smo “snimiti” situaciju, no ostali smo do noći – priča dr. Mijić. Pokušalo se, dodaje, izbjeglicama, pomoć pružiti u tovarničkoj ambulanti, no oni se nisu htjeli micati sa željezničke stanice Tovarnik, želeći što prije nastaviti put dalje, niti se odvajati od obitelji. To je značilo rad na terenu, na dva punkta. Potrajalo je to četiri dana, a potom su liječnici, zajedno s izbjeglicama, završili u kampu u Opatovcu.

– Uz pomoć Hrvatske vojske, i s onim što smo imali, uredili smo ambulantu u šatoru. Donijeli smo najnužnije lijekove, analgetike, antibiotike, inzulin... – priča liječnica iz Tovarnika kazujući kako je u 12-satnoj smjeni kroz ambulantu u kampu Opatovac znalo proći i 300-tinjak izbjeglica. Pomogla im je i donacija Ljekarni Joukhadar iz Vukovara, čiji je vasnik podrijetlom Sirijac.

– Najviše je kod tih nesretnih ljudi prevladavao umor, iscrpljenost. Bilo je puno trudnica, dugo su pješačile, bilo je komplikacija u trudnoći. Djeca su dolazila s prehladom, upalom grla, kašljem, temperaturom i raznim osipima koji nisu bili zarazni, već zbog dugog puta gdje naravno, nema higijenskih uvjeta – kaže.

Priličan je broj i dijabetičara kojima je trebala pomoć liječnika, a s pogoršanjem vremenskih uvjeta, s naglim zahlađenjem, kod djece se učestalo javljala pothlađenost, pa je bilo i upućivanja na bolničko liječenje.

– Unatoč tolikom putu, ti ljudi drže do sebe najviše što mogu, vidi se to, ali iscrpljenost im je veliki problem. Bude i uganuća, žuljeva, srčanih bolesnika – reći će dr. Mijić. Kaže i kako su u kampu u Opatovcu vrlo brzo formirane dvije ambulante s 24-satnim radnim vremenom, a svi liječnici imali su puno posla.

Prema službenim podacima Ministarstva zdravlja, od početka migrantske krize hrvatski liječnici su pregledali 12.499 migranata, od hitne službe i obiteljske medicine na terenu do bolničke skrbi.

Stalno su angažirani i volonteri Hrvatskog Crvenog križa. Više od 2000 volontera u proteklih je šest tjedana pomagalo izbjeglicama u Opatovcu, Bapskoj, Tovarniku, Belom Manastiru, Sisku, Kutini, Bregani... Dnevno ih je na terenu 300-tinjak. Priskaču u pomoć gdje i kada god ustreba.

– U odnosu na prethodne dane kada je bilo iznimno teško zbog pritiska brojnih izbjeglica u Bapskoj, sada je smireno stanje, no mi smo u stanju pripravnosti jer nitko ne zna što može dalje biti – rekla je glasnogovornica HCK-a Katarina Zorić, dodajući kako ima dovoljno pomoći za sve izbjeglice.