Mladi nemaju šansu u zemlji u kojoj vlada nezaposlenost i ima loš obrazovni sustav
Svi smo svjesni da brojni problemi opterećuju hrvatsku stvarnost, no, definitivno je najveći problem nezaposlenost. Tako misle mladi Slavonci i Baranjci, maturanti koji na ovim parlamentarnim izborima prvi put imaju pravo glasa.
Pitali smo ih koji su gorući hrvatski problemi, što bi oni mijenjali, vide li svoju budućnost u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Također, pitali smo ih je li njihovo obrazovanje dobra karta za zapošljavanje i tko je kriv za nezaposlenost.
Razmišljaju o odlasku
- Nezaposlenost, korupcija, loš obrazovni sustav, odljev mozgova, manjak motivacije za rad, slab međunarodni položaj, okretanje prema Balkanu, umjesto prema zemljama EU-a, prema mišljenju 17-godišnjeg brodskog gimnazijalca Bartola, danas su najveći problemi u Hrvatskoj. Zbog toga bi prije svega mijenjao obrazovni sustav, jer su programi prezasićeni i neefikasni.
Mijenjao bi, kaže i Vladu, koja kao da “sabotira” naše gospodarstvo, prodavanjem i zatvaranjem državnih tvrtki. Pokrenuo bih industriju i smanjio uvoz “budući da možemo sami sebe prehranjivati”. Ali kako to nije moguće, svoju budućnost vidi u nekoj razvijenoj i uređenoj zemlji poput Njemačke, Norveške ili Švedske. I njegov kolega Sandro mijenjao bi obrazovni sustav koji, kaže, “pruža površno znanje i sprječava nas u razvijanju osobnih interesa”. No, svoju budućnost ipak vidi u Hrvatskoj, vjerojatno u vanjskoj politici. Različito od njih, Ivan smatra da je obrazovanje u Hrvatskoj vrlo dobro i da “profesori uče učenike svemu što im je potrebno pri zapošljavanju”. Jedino bi u škole i na fakultete uveo više prakse kako bi po završetku školovanja svi bili što spremniji za tržište rada. Za nezaposlenost “krivi” i građane koji se “samo žale, a malo toga poduzimaju”. Zato svoju budućnost vidi u Hrvatskoj, jer planira studirati, a fakultetski obrazovane osobe, ako rade, kaže, imaju sve što im treba za dobar život.
I mladi Osječani slično razmišljaju. Naši su sugovornici Josip Crepulja, Marko Brlek, Ivona Hudobec i Leon Pavin, maturanti Strojarske tehničke škole. Na prvo mjestu stavili su nezaposlenost, a kao goruće probleme ističu još gospodarsku krizu, iseljavanje mladih, stečajeve i neisplatu plaća, ali i svjetski problem - izbjegličku krizu.
Skratite radni vijek
- Rješenje za nezaposlenost veći su poticaji za privatnike koji zapošljavaju radnike, ali i smanjenje radnog vijeka sa 67 godina, jer se tako mi mladi nećemo nikada zaposliti - kaže Josip. “Zato mladi bježe u inozemstvo, jer tamo ima posla, plaće i standardi su veći. Da ima više posla u Hrvatskoj, mladi bi se manje iseljavali”, dodaje Marko. Previše je neodgovornosti u gospodarstvu, ali i društvu općenito, smatraju naši mladi sugovornici. Kada bi poduzetnici odgovarali svojom imovinom, tada bi odgovornost bila veća. Dok Marko i Ivona smatraju da je za nezaposlenost kriva Vlada (i bivše i sadašnja), Josip kaže da je kriv naš mentalitet, jer mnogo je ljudi koji kažu da će radije sjediti kod kuće, nego raditi za malo novca.
- Zbog svega toga svoju budućnost vidim u inozemstvu. Želim studirati elektrotehniku i otići, jer smatram da ću u inozemstvu lakše naći posao - kaže Ivona. No, Josip ne misli tako: “Želim otvoriti svoju tvrtku i zaposliti ljude. Ne planiram se seliti iz Hrvatske, jer smatram da onaj tko želi raditi može i ovdje naći posao”. Ni Marko ne bi išao u inozemstvo, ako u Hrvatskoj nađe posao. Znanjem koje su stekli u svojoj školi zadovoljni su i nadaju se da je dobra “ulaznica” u svijet rada.
I njihov kolega Leon Pavin želi se zaposliti u struci: “Donedavno sam razmišljao da odem u Njemačku, no, čuo sam da to nije zemlja iz snova i da ni tamo nije lako naći posao. Nakon što završim srednju školu, prvo želim raditi, a onda ću odlučiti hoću li studirati. Naime, fakultet nije jednosmjerna karta za posao od 2000 eura, kao što mnogi misle”.
Što se tiče izbjegličke krize, maturanti Strojarske tehničke škole i o tome razmišljaju. Smatraju da je Hrvatska s humanitarnog aspekta položila ispit, ali da organizacijski dio može biti bolji.
Vesna LATINOVIĆ/Marija RADOŠEVIĆ/Ivica GETTO/Suzana ŽUPAN
SUZAN BERECKI
pedagoginja u Strojarskoj tehničkoj školi
Oni su odgovorni mladi ljudi
Suzan Berecki, pedagoginja u osječkoj Strojarskoj tehničkoj školi ponosna je na razmišljanja svojih učenika: “Došli su iz različitih škola i sredina, a njihovo je razmišljanje objektivno, bez sugestija i poticaja sa strane. U ove četiri godine srednjoškolskog školovanja stasali su u zrele, odgovorne i savjesne mlade ljude. Naime, mladi ljudi nisu samo zaigrani kompjutorskim igricama, kao što mnogi misle, njih zanima svijet koji ih okružuje, međutim, rijetko ih se pita za mišljenje”.
MIHAEL CIKAČ I NIKOLA KLEMEN PRVI ĆE PUT NA IZBORE
Tužno je kada za posao moraš biti u nekoj stranci
Đakovački srednjoškolci Mihael Cikač i Nikola Klemen, učenici 4. razreda, smjer tehničar mehatronike, u Srednjoj strukovnoj školi Antuna Horvata, postavši nedavno punoljetni pred svojim su prvim izborima. Na njih će i izići i glasati, kažu obojica.
– Ne zanima me politika kao takva, ali zanima me tko će u iduće četiri godine voditi državu, a što i ja kreiram svojim glasom. Jer ako ja u četiri godine osjetim da nije bilo promjena, svojim glasom želim utjecati na promjene - kaže Mihael. Aktualni trenutak ocjenjuje katastrofalnim.
– Uvjeti obrazovanja su zastarjeli. Najviše je zapostavljena Slavonija, sve se bazira na Zagreb i okolicu koji političarima donose najveći broj glasova. Oni većinom gledaju samo svoju korist. U atmosferi velike nezaposlenosti brojni gledaju da idu van jer svaka država ima bolje uvjete od nas. Dobijem li priliku, i sam ću otići - kaže Mihael, koji želi studirati elektrotehniku, no drži da su kod nas zastarjeli uvjeti studiranja, da starija generacija profesora ne ide u korak s novim tokovima. Za političare kaže da mnogo obećavaju samo da bi dobili glas, a na obećano nakon izbora zaboravljaju.
– Tužno je danas kada za dobivanje posla moraš biti u nekoj stranci - kaže Cikač. I Nikola Klemen spočitava aktualnom trenutku da za dobivanje posla čovjek mora prvo ući u neku stranku. Ocjenjuje kako su mladi zapostavljeni u društvu.
– Zapostavljeno je i ulaganje u školstvo, što se vidi po lošoj, zastarjeloj opremi i drugome - kaže Nikola. Želi upisati strojarstvo.
- Bude li posla, ostao bih u svojoj državi no, u suprotnom, trbuhom za kruhom - planira Nikola, koji za sebe kaže da nije dio šutljive mase.
– Ako sam u pravu, nije mi problem dići glas - dodaje mladi birač Nikola. Za Hrvatsku kaže da joj nedostaje industrije, da je sve prodano ili uništeno.
BUDUĆNOST U HRVATSKOJ - RAD U SEZONI?!
U Hrvatskoj budućnost vidim samo tako da odem na more tijekom sezone i poslije se vratim te pokušam naći posao, u što sumnjam. Upravo teškoće sa zapošljavanjem najveći su problem Hrvatske, iako sam mišljenja da je naš obrazovni sustav dobar. Na izbore ću sigurno izići, rekao nam je osamnaestogodišnji stanovnik Darde Petar Šagi. Njegov vršnjak, Aleksandar Đukić, iz Kneževa, kaže kako bi više od svega volio ostati u Baranji, u što sve više sumnja.
- Još ne razmišljam o inozemstvu, nego o odlasku u neki drugi kraj Hrvatske, isključivo zbog posla. Ne znam zbog čega je u Hrvatskoj teško naći posao, očito je problem u sustavu. Znanjem stečenim tijekom obrazovanja zadovoljan sam, a na izbore ću izići jer mislim da je svaki glas važan, posebice sada, kada će odlučivati sitnice - kaže Aleksandar Đukić.
MARKO BRLEK
maturant
Da ima više posla u Hrvatskoj, mladi bi se manje iseljavali
ALEKSANDAR ĐUKIĆ
osamnaestogodišnji Baranjac
Na izbore ću izići zato što mislim da je svaki glas važan, posebice sada kada će odlučivati sitnice