Objavljeno 18. rujna, 2015.
Pojedinci su obiteljima nudili prijevoz do Zagreba za 350 eura
Nikad prije osječki autobusni i željeznički kolodvor nisu preplavile tisuće ljudi.
Sasvim očekivano, u petak se onamo slijevala rijeka izbjeglica s Bliskog istoka, a sve one imale su samo jedan cilj – što prije otputovati u Zagreb, a potom dalje u srce Europe. Željni samo vode, mogućnosti da mogu napuniti mobitele, u obližnjim prodavaonicama kupovali su bonove, sokove i slatkiše za djecu, neprestano pogledavajući na sat i očekujući podne, kad je krenuo vlak za Zagreb.
- Želim otići u Njemačku, a iz Afganistana, odakle dolazim, ljudi su pobjegli i želimo bolji život u europskoj zemlji. Ovdje su me zaustavili ljudi i pitali trebam li hrane i vode, jako sam sretan zbog toga - ispričao nam je 16-godišnji Hamagoon Behname, koji se u Njemačku uputio s prijateljima, a bračni par Fatima i Yaseen Nadari krenuo je u Italiju jer, kako kaže, u Njemačkoj, s obzirom na broj izbjeglica, neće biti poželjni. Onamo će se uputiti i 29-godišnji Walid Ahmad, koji je, kaže, ostao šokiran gostoljubivošću Hrvata. U selima kroz koja su prolazili, kaže, obitelji su im iznosile hranu i vodu i, nakon što su prošli Makedoniju i Srbiju, dodaje, hrvatski narod ga je oduševio, iako je priznao da ne zna gdje se trenutno nalazi. Kad smo mu objasnili da se grad zove Osijek, kaže kako je za naš grad prvi put čuo.
- Ne želimo ići u kamp, jer smo samo u prolazu. Umorni smo i samo želimo na cilj. Imamo lijekove, njih smo kupili putem, no ima i onih koji trebaju pomoć. Iranska vojska ozlijedila je mog prijatelja i mislim da mu je slomljena noga. Osim pojedinaca, ne trebamo ni prvu pomoć, a ni hranu iz Crvenoga križa, a sve što nam treba je prijevoz do Zagreba - ispričao je Walid, dodavši da su im taksisti dan prije nudili prijevoz, i to po 350 eura za četiri osobe. Kako im je to bilo skupo, naposljetku su za njih 15 kupili karte za vlak i platili ih 2016 kuna, a neki su se dovezli privatnim prijevozom. Osječki taksisti su se u četvrtak navečer nudili za prijevoz te, kako doznajemo, naplaćivali 1500 kuna u jednom smjeru.
Ispred zgrade željezničkog kolodvora oko 11 sati kombi je dovezao sirijsku obitelj, a vozač Čedomir Jovanović iz Belog Manastira rekao je kako su sjedili ispred njegove kuće te ih je nakon konzultacije s policijom, koja mu je rekla da obitelji prevozi na vlastitu odgovornost, odlučio prevesti. Isto je učinila i nekolicina drugih Baranjaca, koji su vlastitim automobilima i za određenu svotu prevozili cijele obitelji, a pomoć su ispred kolodvora ponudili i prevoditelji. Kamal Al-Hydi, rodom iz Palestine, u Osijeku živi 25 godina i od ranih jutarnjih sati usmjeravao je izbjeglice da kupe kartu i pričekaju vlak.
- Želim pomoći migrantima, ali i našoj Hrvatskoj, koja je otvorila vrata ovim jadnim ljudima, i mogu reći da sam ponosan na Hrvate. Ovi ljudi su izgubljeni, uplašeni i žele otići odavde. Nije im jasno gdje su, a žele otići u Sloveniju pa dalje u europske zemlje, no treba im objasniti da to ne ide preko noći. Ovdje ima školovanih, razumnih ljudi, no i onih koji bi sve željeli na silu i odmah - ispričao je Kamal, koji je prethodnog dana pomagao u kampu u Čepinu, a na kolodvoru će ostati, kaže, dok god bude bilo potrebe.
Istog je mišljenja i 75-godišnja Osječanka Ivanka Apelgani, koja govori arapski. Drago joj je što može pomoći, a da je to doista i učinila, pokazali su desetci koji su je "okupirali" i tražili pomoć oko kupnje bonova, karata za vlak, vode i nešto hrane, informacije o tome kad i koji vlak kreće onamo kamo nakon tisuće prijeđenih kilometara žele napokon stići.
Marija MIHELIĆ
CRVENI KRIŽ OSIGURAO TOALETE I RUČAK, POMAGALI BROJNI GRAĐANI
Ručak za sve izbjeglice koje su pristigle vlakom iz Belog Manastira organiziralo je Gradsko društvo Crvenoga križa. Ravnatelj Marko Đukić odlučio je i o postavljanju deset kemijskih toaleta na željeznički i toliko na autobusni kolodvor. Odlučeno je također da će u Našicama i Slatini, mjestima gdje vlak na relaciji Osijek - Zagreb staje, izbjeglicama biti osigurana voda. Pomoć su pružili i brojni Osječani, koji su donosile vrećice pune voća, čokolade, higijenskih potrepština i vode.
- Kupila sam im češljeve, čokolade i sok i želim da nas fotografirate za uspomenu - rekla nam je 65-godišnja Vinkovčanka, koja nas je još na Zrinjevcu, gdje smo zatekli također grupu izbjeglica, pitala kako pomoći, pristupiti i kupiti ono što im je potrebno.
U VLAK ULAZILI I KROZ PROZOR, OSIGURANI VAGONI ZA REDOVNE PUTNIKE
Pravi kaos nastao je oko 11.30, kad je vlak koji je izbjeglice vozio u Zagreb stao na kolodvor. Stotine migranata počelo je na vrata i kroz prozore ulaziti u vagone, a nakon što je u kolodvor došao drugi vlak, pun migranata iz Belog Manastira, nastala je prava pomutnja jer su tek pristigli željeli pod svaku cijenu prijeći u vlak za Zagreb. S obzirom na broj migranata koji je odjednom nahrupio u vlak, za očekivati je da osoblje nije ni vodilo računa tko ima kartu, a tko nema. S nekoliko minuta zakašnjenja vlak je ipak krenuo, no HŽ je vodio računa o redovnim putnicima i osigurao dva vagona samo za njih.
- No, Zagreb, no - povikao je strojovođa desetcima migranata koji su vidjeli dva prazna vagona. U razgovoru s putnicima doznali smo da nemaju ništa protiv putovati u istom smjeru s izbjeglicama, no ne i u istom vagonu.
Nikola Kolak
strojovođa vlaka Osijek - Zagreb
Ovu sam sliku gledao 1991.
Vlak koji je u Zagreb s osječkog kolodvora krenuo poslijepodne, u 16.20, također je bio pun izbjeglica. Petstotinjak njih ukrcalo se bez nereda. Na naše pitanje - je li ikada vozio toliki broj putnika u samo četiri vagona, strojovođa Nikola Kolak odgovorio je: “Na žalost, jesam. Bilo je to 1991. godine i ovo me podsjetilo na tu jesen. Iz Osijeka bi vlak prema Zagrebu odlazio prepun, a vraćao se prazan. I sada ponovno gledam sličnu sliku, samo što su prije 24 godine u vlaku bili naši ljudi.” Pomutnju među izbjeglicama koje nisu ušle u vlak unijela je informacija o dolasku autobusa. Međutim, autobusi su kretali prema Mađarskoj, a ne prema Zagrebu, kako su neki od njih očekivali. Strpljivi, prilično smireni, a prema ženama s djecom i brižni, policajci, osim što su se brinuli o redu, bili su i informatori.