Da i Osijek može biti "obećani grad", i to u vrijeme kad tisuće mladih hrle u europske zemlje, a iz istočne Hrvatske bar u Zagreb u potrazi za (boljim) poslom, dokaz su dvije obitelji koje su prije mjesec dana svoju zagrebačku adresu zamijenile osječkom.

Štoviše, Božana i Ivan Majstorović svoju su tvrtku iz Zagreba preselili u Osijek, dok je Matteo Farkaš dao otkaz u tvrtki u kojoj je radio, doselio se sa svojom obitelji u Osijek i trenutačno traži posao.

- U šali kažemo da smo na našem "medenom životu" jer smo se u Zagrebu vjenčali tri dana prije no što smo se doselili u Osijek. Živim u Zagrebu godinama, imam rodbinu u Đakovu, a supruga je rođena Osječanka. No, na preseljenje smo se odlučili iz jednog jedinog razloga – nitko ne može platiti ovakav način života kakav se živi u Slavoniji, da ne kažemo na balkanski, lagodan način. Prije ću živjeti u Osijeku za najviše 5000 kuna mjesečne plaće nego otići nekamo gdje ne govore moj jezik, ili čak ostati u Zagrebu. Ne želim takvo djetinjstvo svojoj djeci - kaže 25-godišnji Ivan Majstorović, koji je prije dvije godine osnovao Veritas vincit, tvrtku-partner velikoj telekomunikacijskoj tvrtci. Iz Zagreba ju je preselio u Osijek i trenutačno je u potrazi za radnicima.

Stan u kojem su živjeli u Zagrebu, pričaju, bio je okrenut prema velikom parku pa iako još nemaju vlastite djece, kažu, svoju ne bi ondje pustili bez zaštitarske službe. Naime, dva dana nakon što su se ondje doselili, priča Božana, u parku se odvijala akcija lova na "Pink Panthera", a cijeli su kvart opkolili specijalci s dugim cijevima. Samo dva dana poslije odrasloga čovjeka izgrizao je pas, a nakon toga izbila je i velika tučnjava. Osim toga, pričaju, cijeli je park prekriven iglama i raznim drugim sumnjivim predmetima, zbog čega djecu ondje često prate njihovi roditelji. Ostali su stoga, kažu, ugodno iznenađeni činjenicom da na Jugu 2, gdje sada žive, djeca slobodno u kasnim večernjim satima vrijeme provode na otvorenom. Iznenađeni su i odličnim dobrosusjedskim odnosima i navici da u večernjim satima ljudi provode vrijeme na klupi, u razgovoru.

- Doselili smo se u Osijek u Lastovsku ulicu i istoga dana susjed nam je došao na kavu, dogovorili smo roštilj, razgovaramo i družimo se, a u Zagrebu toga nema. Gledajući s financijske strane, stan u Zagrebu od 45 četvornih metara stoji jednako koliko sad i najam kuće od 150 kvadrata. Odlično je ovdje i to što je mjesečni trošak u trgovačkim centrima niži za 300 do 400 kuna nego u Zagrebu, a ostali smo šokirani vidjevši da je kava u hotelu, u središtu grada, osam kuna. Mislim da bismo jednako loše prošli i u inozemstvu, jer što vrijedi da imam tisuće eura i plaćam najam stana nekoliko stotina eura, ili ako će mi dijete biti zatvoreno u kući jer ne smije izići slobodno na ulicu - pita se Božena, priznajući da oni koji čuju kako su doselili iz hrvatske u slavonsku metropolu, obično to komentiraju riječima da tako nešto nije normalno.

Normalni ili ne, kažu kroz smijeh supružnici Majstorović, sretni su i nadaju se da će ovdje pronaći sreću, baš kao i rođeni Zagrepčani, 25-godišnja Vedrana i godinu dana stariji Matteo. Oni su se u Osijek doselili na nagovor Majstorovića, a glavni motiv, kaže Mateo, bio je mirniji život nego u Zagrebu. To je bio okidač zbog kojeg je dao otkaz i sa suprugom te petomjesečnim djetetom doselio se u Lastovsku ulicu.

- Supruga je u Zagrebu dobila otkaz čim je zatrudnjela i kad smo čuli da se Božana i Ivan sele u Osijek, nije nam mnogo trebalo pa da i mi to odlučimo. Vjerujem da ću brzo pronaći posao, a inače sam informatičar po struci. Vedrana je na porodiljnom dopustu do ožujka 2016., i tad će se već i ona snaći za posao - ispričao nam je Matteo, koji je sa suprugom tek obišao jedan dio grada, konkretno četvrt u kojoj sad živi. Kako je godinama radio kao taksist, lako može, kaže, usporediti čak i razliku između osječkih i zagrebačkih vozača. Kroz smijeh kaže kako se čudio što mu tijekom vožnje danima nitko nije uputio nikakvu psovku, a isto tako iznenađen je činjenicom da mladež ovdje ne divlja i da je općenito situacija mnogo sigurnija.

- U Novom Zagrebu, gdje smo stanovali, ne bih se usudio pustiti svoje dijete samo. Zato nam je ovo šok jer je sve tako mirno i opušteno - zaključio je Matteo, koji se zajedno sa suprugom i obitelji Majstorović nada da će Osijek ostati trajno njihov dom.