U svakom smislu ona je prava slavonska snaša – laprdava, jezičava, što na umu, to na drumu, uvijek vedra i nasmijana, topla i srdačna.

Ništa od spomenutog nije smanjila ni teška bolest s kojom se bori od kraja prošle godine kada joj je dijagnosticiran rak dojke. Marija Pavković - Snaša, poznata pjevačica tamburaške glazbe, dugogodišnja članica Slavonskih dukata, otvoreno govori o bolesti koja ju je zakočila u najboljim godinama, uzela joj mikrofon iz ruku, utihnula njezinu pjesmu. No, ne predaje se Snaša tek tako. Hrabro se uhvatila ukoštac s bolešću, a veliku podršku daju joj obitelj i prijatelji. Riječi ohrabrenja stižu s raznih strana svijeta, istih onih na kojima je Marija u svom šokačkom “ruvu” kroz pjesmu dijelila komadić Slavonije za one koji su od rodne grude odavno odvojeni. S nama je podijelila gorko iskustvo, posebno, kaže, kako bi upozorila žene da ne ignoriraju signale koje im tijelo šalje.

- Strašan umor, preznojavanje, glavobolja. Prošla godina bila je onako čudna. Prije šest godina imala sam diskus herniju, pa sam sve to pripisivala posljedicama operacije. Onda su se pojavili bolovi u lijevoj ruci, trnula mi je, znala je tako utrnuti da ju opće ne osjećam. Išla sam neurologu zbog glavobolje. Međutim, napipali su mi otečene limfne čvorove i tri tumora; prvi je bio četiri centimetra, drugi dva, a treći je tek krenuo. Kao i svaka žena, tako sam i ja mislila prije pregleda: možda je ciklus, doći će mjesečnica, sve su to simptomi koje inače imamo. Međutim, kod mene se to događalo stalno na lijevoj strani. Nisam htjela obitelji upropastiti Božić, pa sam čekala do Stare godine. Ni tada nisam išla na mamografiju, išla sam na ultrazvuk. Uglavnom, dogovorena je hitna operacija jer su limfni čvorovi buknuli. Moram reći da je jedan od tumora u samo nekoliko dana od kada je otkriven do operacije narastao s četiri na šest i pol centimetara. Da nisam tada došla, možda sada uopće ne bismo razgovarale. Kada su me otvorili, nisu bila zahvaćena četiri, nego čak njih 19! - kaže poznata pjevačica.

Marija je sada na kemoterapijama. Prošla je više od polovine, očekuje ju još sedam.

– Zbog vađenja limfnih čvorova tom rukom ne mogu ništa, ona je neprestano hladna, posljedice kemoterapije su to što čovjek ne može normalno hodati, ustati iz kreveta. Nema posebnih bolova, samo strašna nemoć. Kemoterapija ubija stanice karcinoma, ali djelomično i čovjeka, pa organizam moraš pojačati alternativnim čajevima i dodacima - ističe Marija i dodaje:

- Kad sam na Staru godinu dobila dijagnozu, rekla sam: 'Režite to, vadite to smeće iz mene.' Operirana sam 8. siječnja, poslije sam saznala da sam oko dva kilograma kancerogenog tkiva nosila u sebi. Kad vratim film unatrag, tijelo me neprestano upozoravalo da nešto nije u redu, ali ja jednostavno nisam reagirala. U studenom smo imali gažu, ja više nisam mogla stajati na nogama, nego sam se izula i sjela na barsku stolicu. To mi se u 20 godina pjevanja nije dogodilo. Oblijevao me je ružni, hladni znoj. U isto vrijeme mi je bilo i vruće i hladno, prisjeća se, te upozorava:

- Pogrešno mislimo: Ma to se meni ne može dogoditi. Genetski sam imala predispozicije; sestra je imala karcinom, teta, jedna baka, druga baka... a ja nisam reagirala!

Spomenimo i to da je ovih dana svjetlo ugledao 25. nosač zvuka Slavonskih dukata “Slavonija najmilija”, a sigurni smo kako će Marija i na 26. pjevati iz sveg glasa, onako kako ona to najbolje zna.