Da su akteri i konzumenti kulture uglavnom nezadovoljni i nije neka novost, a ni tipična osječka priča koja čeka svoj sretni završetak. To je stvarnost s kojom se godinama suočavaju umjetnici diljem Lijepe Naše. Iako pomaknuti i promijeniti nešto ne pokušavaju od jučer, nedavno se nekolicina (su)dionika osječke kulturne scene udružila i gradskim vlastima ponudila rješenje. I to o svom trošku!

Sukus je to onoga čemu Nikola Faller (Udruga Slama), Mira Sekereš (Plesni studio Shine) i Goran Walter (Udruga PLANTaža), Udruga Slap nezadovoljni položajem mladih ljudi koji žele raditi i uvjetima u kojima rade i izostankom potpore sredine i lokalnih vlasti, žele stati na kraj.

- U gradu postoji nekoliko ustanova u kulturi, dok se nezavisna scena mora sama snalaziti - kaže Faller, koji je zbog neslaganja s HDLU-om Osijek u veljači ostao bez ateljea u Kazamatu. Sam krenuti u rješavanje problema ili se udružiti s ljudima koji su u istoj situaciju - bile su njegove opcije. Izabrao je drugu. Za partnerstvo je odabrao Miru Sekereš, dugogodišnju kolegicu i prijateljicu. Vrlo su se brzo dogovorili, a koncept koji vide kao rješenje već je viđen u drugim gradovima - vojni objekti ili industrijska baština koju u protivnom čeka nemila sudbina - zapuštenost i propadanje. Dobri su primjeri gradovi Pula (koja je svojim alternativcima ustupila Vojarnu Rojc) i Rijeka (Savez udruga Molekula).

Zaneseni idejom da bi i Osijek mogao učiniti nešto slično, Faller, Sekereš i Jelena Pehar i Poglavarstvu su dostavili ponudu: investirat će svojih 50 tisuća kuna u neki slobodan i zapušten prostor, plaćati režije, a Grad ih zauzvrat treba samo osloboditi plaćanja najma. Želja im je da taj prostor u kojem bi djelovalo više umjetničkih i kulturnih udruga bude u Tvrđi jer tamo mnogo prostora “zjapi prazno”. U Gradu je postojala, kaže Faller, dobra volja (pa i oduševljenje nekih osoba) za rješavanjem, ali se već mjesecima ništa ne događa.

- Došli smo do zida. Sljedeća je odluka koju na skupštini treba donijeti Gradsko vijeće - kaže Mira Sekereš. Svjesna da “ne izmišljaju toplu vodu”, o tom razmišljaju više od godinu dana pa se tim više čude da se kraj - osnivanje kulturnog centra u Osijeku - ne nazire.

- Udruga ne može iznajmiti poslovni prostor ni skladište jer mi to ne treba. Sve su to prostori do 50 kvadrata, a ako su veći, onda su jako derutni i u njih treba mnogo ulagati. No mi bismo prihvatili i to za ono što nama treba i što želimo dati ovom gradu - napominje Mira Sekereš.

- Ispada da nas tjeraju na skvotiranje, bespravno ulaženje. Pula je prepoznala inicijativu svojih umjetnika i ogromna Vojarna Karlo Rojc - danas Društveni centar na 20.000 kvadratnih metara i pet hektara okolnog zemljišta - nakon 15-ak pa i više godina popunjena. U Tvrđi je u takvom stanju zgrada Caritasa, bivša Vega, Kožara, OLT, Šibicara, Mobilia... - kaže Nikola.

Plesači su često na putu, nerijetko smješteni upravo u prostorima kakve i ovi entuzijasti žele Osijeku. Na žalost, kaže Mira Sekereš, oni ne mogu u Osijek zvati plesne pedagoge jer ih nemaju gdje ugostiti, a za hotelski smještaj nemaju novca.

- U ovom su pokušaju naše tri udruge smislile plan za prostor od 180 kvadrata, no bilo bi odlično da je na jednom mjestu više udruga različitih inicijativa, što bi življom učinilo interakciju, koja je našem gradu ovisi o pojedinačnim angažmanima - kaže Faller.

Jedna od potencijalnih adresa je i Eurodom. Tako se bar čini.

- Šest smo mjeseci podnosili zahtjeve, no Jurica Vrdoljak mi je rekao da nam ne mogu dati dio Eurodoma kad su Gradu dali Kulturni centar - pojašnjava Mira Sekereš, ipak vjerujući u sretan kraj jer iako nisu dobili DA, nisu dobili ni NE.

Posljednjega dana lipnja Udruga za promicanje kulture plesa - Plesni studio Shine bit će - na ulici. Škole i vrtići se zatvaraju do rujna, plesači nemaju gdje plesati, osim na otvorenom, što baš i nije dobro rješenje jer je među polaznicima plesnih tečaja mnogo djece. Cijena od 200 kuna po satu za najam prostora za Shine nije prihvatljiva. Neka alternativna, privremena rješenja prepreka su za apliciranje na fondove EU, upozorava Faller. Dobiju li prostor od svoga grada, udrugama je to jamstvo kvalitete, rezultata i dugogodišnjega rada, što je nerijetko preduvjet za dobivanje novca od EU.

- Predivno bi bilo da netko u Gradu prepozna ovu potrebu i mogućnosti i krene u suradnju. To je ozbiljna priča za koju postoji potreba i koja je moguća i održiva - slažu se i Mira i Nikola, koji vrlo izglednim ističe odlazak iz Osijeka. Dobru je volju pokazao Grad Beli Manastir, koji je prošli Land art festival i podržao i vidio u njemu potencijal. Vrlo je izgledno da će Nikola i Udrugu preseliti u Baranju, iako je Osijek njegov rodni grad.