Koliko muke, truda i teškog rada za jednu minimalnu pobjedu! No, najvažnije, Osijek je ostvario primarni cilj - pobijedio je, a mogao je i uvjerljivije slaviti da se njegovi igrači nisu lomili pod teškim pritiskom koji su nosili u jučerašnjoj utakmici.

Na kraju, odigrali su onako kako su trebali igrati davno. Srčano, doslovce fanatično, ne prezajući ni od čega. Nije bilo pogibeljnih startova, ali je bilo nekoliko hrvačkih zahvata bez namjere da se ozlijedi suparnika. Takva je to utakmica bila. Osijek je definitivno mogao uvjerljivije pobijediti jer se sve pitalo njega i fantastičnog Tomislava Šoršu, koji je definitivno odigrao utakmicu karijere. Na kraju su domaćini minimalno dobili, ali po svemu viđenom i više nego zasluženo, jer Istra 1961 valjda nije imala ni jedan udarac u okvir vrata.

Osijek je, očekivano, krenuo odlučno i snažno i već je u otvaranju utakmice imao kolosalnu priliku za pogodak. U četvrtoj minuti Vojnović je idealno proigrao Peroševića, koji je bio posve sam pred Brkićem na sedam-osam metara, ali je njegov udarac otišao pokraj vrata. Dvije minute poslije Matas je dobro ubacio zdesna, a Škorićev udarac glavom za malo je promašio cilj. Osijek je nastavio pritiskati, pa je u 11. minuti i Perošević, nakon Barišićeva ubačaja iz kuta, pokušao glavom i umalo iznenadio Brkića, koji je uz malo sreće loptu ipak odbio preko grede. Nakon 20-ak minuta stisak Osječana počeo je popušati. Istra 1961 uspjela se uz malo sreće othrvati tom početnom naletu i zaigrala. Počeli su Puljani sve češće gledati naprijed, imali su i nekoliko obećavajućih situacija, ali bez konkretne završnice. Predah domaćina trajao je 15-ak minuta, a onda su u završnici prvog dijela opet krenuli po pogodak. U 37. minuti još jednom je Matas isporučio odličan ubačaj s desne strane, a najraspoloženiji Osijekov igrač u prvom dijelu Tomislav Šorša ciljao je glavom gornji desni kut, ali je lopta prošla tik pokraj rašlji. U tim završnim trenucima prvog dijela Istra 1961 opet je teško i opasno živjela, ali je preživjela, najviše zahvaljujući svom vrataru Ivanu Brkiću. U 40. minuti odlično je obranio Peroševićev volej s ruba kaznenog prostora koji je išao u sami donji desni kut. Isti je igrač, Perošević, u 44. minuti prijetio iz slobodnog udarca, ali je solidan udarac prohujao pokraj lijeve vratnice, a Brkić je Peroševića nadmudrio i u 45. minuti, kada ga je napadač Osijeka pokušao prebaciti u izglednoj situaciji. Ipak, vrhunac obračuna Perošević – Brkić bio je u sudačkoj nadoknadi prvog dijela. Heister je u kaznenom prostoru srušio agilnog Šoršu, a Zebec je opravdano doznačio kazneni udarac. Loptu je uzeo Perošević, šutnuo prilično nonšalantno posred vrata, a Brkić je to osujetio i tako Osječane i njihove navijače gurnuo na rub očaja. Bilo je to poluvrijeme u kojem je Osijek prosuo previše toga za tako važan susret.

Odmah na početku drugog poluvremena Gradski je vrt eksplodirao jer je Perošević počeo preobrazbu iz tragičara u junaka. U 47. minuti Osijek je uspio postići pogodak, a strijelac je bio baš Perošević. Matas je bio inicijator akcije, Vojnović je natjerao Brkića na sjajnu, ali samo privremenu reakciju jer je sve to pratio Perošević i iz blizine poslao loptu u mrežu – 1:0. Ovaj put Osijek nije odmah stao nakon vodstva, kao u nekim prethodnim utakmicama. I zato je nekoliko minuta poslije imao mogućnost udvosturčiti prednost. Šorša, koji je sustavno uništavao Hesitera na desnoj strani, pobjegao mu je stoti put, ali je onda ostao talac svog vlastitog prokletstva da ne gleda prema vratima. Ušao je sam u kazneni prostor, mogao završiti akciju, ali išao je asistirati Peroševiću i ta je velika prilika propala. I onda je domaćin počeo kalkulirati, pa smo ubrzo saznali kako i Istra 1961 ima svoga Šoršu. To je Brazilac Jo. Taj je vižljasti napadač pravio kvalitetan nered u obrani Osijeka. Iznudio je tri žuta kartona. Osječani su ga doslovce morali loviti po terenu i zaustavljati, najčešće hvatanjem jer drukčije nisu mogli. Ritam i tempo utakmice počeli su se razvodnjavati jer Osijek je bio zadovoljan vodstvom, a Puljani nisu imali pravu ideju kako napasti, jer oni su u Gradski vrt došli po bod. I zato smo do kraja susreta gledali isključivo krvavu borbu za svaku loptu. Od uzbuđenja bilježimo samo ono u 77. minuti, kada je opet Šorša sve priredio za Peroševića, a njegov udarac s ruba kaznenog prostora otišao je pokraj desne vratnice. Osječanima je vrijeme nemilosrdno sporo prolazilo, a njihovim pristašama živci su pucali u tolikoj mjeri da se moglo čuti golim uhom, ali na kraju se sve završilo onako kako su željeli. Teška je to bila pobjeda, ali valjda će ona značiti ključni korak u borbi za opstanak.