SATNICA ĐAKOVAČKA – Malenom Ivanu je 11 mjeseci, majku svojim okicama još nije ugledao jer se rodio slijep, a kada bi i mogao gledati, bolnički strop jedino je što bi vidio u više od pola svoga kratkoga života. Njegovi roditelji, 26-godišnja Ivana Čalušić i Ivan Kozjak, žive u podstanarstvu u Satnici Đakovačkoj, a teško bolesno dijete iz osječke bolnice, kroz suze nam govori Ivana, ne mogu dovesti kući jer nemaju uvjeta. Obratili su se načelniku Općine Željku Šimiću kako bi im pomogao urediti dvije postojeće prostorije i kupaonicu u roditeljskom domu u istom selu, gdje bi mogli skrbiti o mališanu koji je stopostotni invalid. Mladi supružnici žive od socijalne pomoći i dječjeg doplatka, posla nema, nešto malo novca, priča nam Ivana, njezin suprug zaradi pomažući po selu. Najteže je što mališan, kad se majka osposobi za postupanje s teškim bolesnikom, mora doći u higijenski odgovarajuće uvjete, topli dom, a roditelji mu to, nažalost, ne mogu priuštiti.

Imaju oni još jedno dijete, sina Stjepana, u dobi od dvije i pol godine, koji nas je za našeg posjeta radoznalo promatrao svojim velikim, simpatičnim očima. Ivana nam prepričava svoj teret, tešku priču isprekidanu suzama i dubokim uzdisajima.

- Ivan se rodio s dječjom paralizom i urođenom epilepsijom. Rodio se s jednim manjim bubregom i oštećenjem mozga i vida, zapravo ne vidi ništa, potpuno je slijep. Vodili smo ga na različite pretrage, čak i u Zagreb, ali nema tu pomoći. Naše dijete je stopostotni invalid - kaže Ivana.

- Otkako je s četiri mjeseca završio u bolnici, sve do sada moje je dijete tamo. Mi nemamo sredstava ni uvjeta za njegovu njegu kod kuće. Kad dobije napadaje, Ivan prestaje disati. Kad god imam mogućnosti, idem mu u posjet. Teško je, ni suprug ni ja ne radimo. Ivan je naše dijete i borit ćemo se koliko možemo. Ja ću morati na obuku kako bih se naučila nositi s njegovom bolešću, kako bi naše dijete bilo kod kuće uz moju njegu - priča Ivana.

- Moraju me obučiti kako da ga hranim na sondu, jer on ne može jesti samostalno, kako postupati s ostalim potrebnim aparatima. Dobili smo preporuku i da ga smjestimo u ustanovu za djecu s takvim poteškoćama, no suprug i ja smo odlučili da naše dijete bude s nama. Samo moramo stvoriti uvjete, a to sami ne možemo jer nemamo odakle. Zato smo se obratili našem načelniku Željku Šimiću, molili smo ga da nam pomogne da u roditeljskoj kući moga supruga uredimo dvije prostorije i kupaonicu za potrebe našeg djeteta i brige o njemu. Sada živimo u podstanarstvu u selu - kaže nam Ivana.

Pokazala nam je i prostorije koje treba urediti. Prije svega valja pretresti krov koji prokišnjava, strop u jednoj sobi samo što ne otpadne, a mjesto gdje bi trebala biti kupaonica zapravo su samo zidovi ozidani ciglom iznad kojih strše grede. Načelnik Šimić kaže kako nije čekao ni trenutka nakon što mu se mlada majka obratila za pomoć.

- Odmah sam se obratio svećeniku Ivanu Zirdumu, za kojeg znam da provodi humanitarne akcije i pomaže ljudima u potrebi, a obratio sam se i našem župniku Šimi Domazetu. Dakako da će Općina biti glavni nositelj ovog humanitarnog projekta, ali ne možemo sami. Potrebno je uključiti širu zajednicu i Župu - kazao je Šimić.

Župnik Domazet, koji je s nama i načelnikom posjetio mladu obitelj, kazao je kako je već u nedjelju pozvao vjernike na sudjelovanje u humanitarnoj akciji, a i Župa će, kazao nam je, pomoći koliko god bude mogla.

Bili smo jučer i kod velečasnog Ivana Zirduma, dobro poznatog po svojim humanitarnim akcijama. Upoznat je, kaže, s potrebama ove mlade obitelji i spreman je voditi radove.