Nakon što se Hrvatskoj napokon dogodila dobra vijest – da je BDP u posljednjem kvartalu 2014. porastao za 0,3 posto u odnosu na isto razdoblje 2013., odmah su krenule i najave da se bliži kraj krize.

No, blagi rast BDP-a ne znači nužno i oporavak. Ipak, svaki, pa i najblaži rast u godinama recesije, gdje (gotovo) svi pokazatelji samo imaju tendenciju pada, dođe kao melem na ranu. Od početka recesije, 2008., prošlo je šest godina, a kretanja i njihove usporedbe “onda i sada” porazni su. U tih šest godina rastao je i broj iseljenih - ukupno 68.000 osoba napustilo je Hrvatsku u potrazi za boljim životom. Za usporedbu, 2008. otišlo je 7400 građana, a 2013. taj se broj popeo na 15.260.

– Dakako da je recesija okidač za toliku migraciju, premda je ona prisutna i u najrazvijenijim zemljama, no ne u prvom redu zbog egzistencije, kao kod nas. No, s brojkama iseljenih treba biti oprezan u kontekstu novog Zakona o prebivalištu kojim je uvedena njegova odjava pri iseljavanju, no, ipak, nesumnjivo je da se radi o velikome broju, gubitku, jer uglavnom odlazi mlađe stanovništvo, s određenom kvalifikacijom, te odnosi i buduće rađanje. Pitanje je koliko su ti koji odlaze u situaciji da se više vrate ako za sobom nisu ostavili obitelj, ikakvu perspektivu, ako nisu ostavili sidro. Političke elite ovaj problem samo svode na brojke, uzimajući ih proizvoljno od prilike do prilike, a ne govore o uzrocima, odnosno posljedicama tog procesa - kaže demograf, dr. Dražen Živić.

Dok je iseljavanje od 2008. do danas raslo, zaposlenost nam je padala. Predsjednik Sindikata PPDIV-a Šimo Orešković kaže da smo na početku recesije imali 1,530.000, a sada oko 1,3 milijuna zaposlenih.

– Znači, izgubili smo u šest godina recesije gotovo četvrt milijuna radnih mjesta. Najviše su je osjetili građevinarstvo, metalska i tekstilna struka. Poljoprivredno-prehrambeni sektor osjetio je krizu kasnije, nakon 2010. Taj je sektor 2008. imao 60.000, a sada 40.000 zaposlenih, znači u njemu je recesija progutala čak 20.000 radnih mjesta - upozorava Orešković.

Trgovina je također platila danak recesiji. Predsjednica Sindikata trgovine Zlatica Štulić kaže da je od 2008. u njoj otpušteno čak 40.000 radnika od kojih su dvije trećine žene. I u medijima je kriza ugasila 200 radnih mjesta. S recesijom nam je pala i ona, najudarnija, prosinačka, blagdanska potrošnja. Godine 2008. iznosila je 13, a lani je bila približno 11 milijardi kuna. Čelnik NHS-a Krešimir Sever kaže da se potrošnja građana od mjeseca do mjeseca kreće oko 9,5 milijardi kuna.

Ishod prve “petoljetke” recesije je i smanjenje prihoda po stanovniku za više od 3200 kuna godišnje što pokazuju nedavni rezultati Državnog zavoda za statistiku o BDP-u za 2012. na državnoj te županijskim razinama. Prema tim podatcima, 2008. BDP je iznosio 80.653 kune po stanovniku, a 2012. čak 3246 kuna manje, sunovrativši za sobom kupovnu moć stanovništva i potrošnju. Smanjenje od 3246 kuna “po glavi stanovnika” pretočeno u život prosječna je mjesečna plaća mnogih radnika. Kada je riječ o njoj, neto plaća u ožujku 2008., a kriza je počela u jesen te godine, iznosila je 4824 kune, a u studenome 2014. bila je nešto veća - 5632 kune, no što to vrijedi kada brojno radništvo ističe da mu je prosječna plaća daleko manja od državnog prosjeka koji “napumpavaju” menadžerske i druge visoke plaće što stvara nerealan prosjek. Istina, u godinama krize rasle su rate kredita, više stotina, ali i više tisuća kuna, kao i broj umirovljenika. U prosincu 2008., prema podatcima HZMO-a, bilo ih je 1,148.470, a u prosincu 2014. ih je 65.000 više - 1,223.738. Sada na svakog umirovljenika “dolazi” samo 1,13 radnika, dok je 2008. taj odnos bio 1 : 1,33.