Objavljeno 26. ožujka, 2015.
Vezani članci
AMBICIOZAN PLAN MINISTARSTVA RADA TREBA SMANJITI NEZAPOSLENOST
Iz Hrvatske je u zadnjih deset godina (podaci su Državnog zavoda za statistiku), iselilo čak 88.000 osoba, odnosno kao stanovništvo jednog Osijeka, četvrtog prema veličini grada u državi.
Polovina tog broja iselila je 2011., 2012. i 2013. godine, dok su podaci DZS-a za 2014. još u pripremi. U tom iseljavanju u potrazi za boljim životom i poslom, poseban problem su mladi, radno i rađajuće potentne generacije koje, za razliku od generacija iz radnog egzodusa iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, ne žele najbolje godine u “pečalbi” provesti sami, nego sobom vode i čitave obitelji, pa cijela stvar ozbiljno baca sjenu na naša već ionako negativna demografska kretanja. Istina, Vlada promovira svoj program “Garancija za mlade” i pokušava minorizirati brojke iseljavanja, no taj proces nezaustavljivo teče pa odlaze liječnici, IT stručnjaci, medicinske sestre, obrtnici... Upitali smo nekoliko poznatih osoba iz različitih struka bi li svom djetetu savjetovali ostanak u Hrvatskoj ili odlazak, s obzirom na gospodarsku i uopće društvenu situaciju.
Stranac je uvijek stranac
Bivša ministrica pravosuđa i saborska zastupnica Vesna Škare Ožbolt kaže kako već ima pritiske svoje djece da bi išli studirati izvan Hrvatske.
– Jedno dijete želi na arhitekturu u Nizozemsku, a drugo na glumu u SAD. Na neki način, jako pružam otpor tome, a njihovi pritisci za to su otkako traje srednja škola. Nemam ništa protiv da moje dijete studira vani ako imam financijske mogućnosti, no jako sam protiv da ostane u bijelome svijetu, jer je ovo i njihova zemlja. Nikada neće vani biti priznati ma kakav bili stručnjak, jer stranac je uvijek stranac. Jednostavno, kad-tad će ga početi vući nostalgija za svojom zemljom u kojoj će, kad se vrati, opet morati krenuti iz početka. Možda nisam u pravu, možda imam konzervativan pristup, iako mislim da nisam konzervativna, no osjećam potrebu i uvijek sam se borila da se ova zemlja razvija i to ću ostaviti u naslijeđe i svojoj djeci. No, utjecaj medija i svih događa oko nas već formira glave mladih ljudi koji ne vide perspektivu. S obzirom na prirodu moga posla možda su moja djeca u neku ruku svjesnija svega toga i nisu zadovoljna - kaže Škare Ožbolt. Dodaje, ona je za hrvatsku pamet u hrvatskoj zemlji.
Ako svi odu, tko će ostati?!
Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata i najglasniji protivnik monetizacije autocesta Mijat Stanić, kaže kako djeci, koje nema, no sestrina djeca su mu – ističe – poput vlastite, ne bi savjetovao odlazak u inozemstvo.
– Savjetovao bih im, jer ja sam takav, da se bore svim sredstvima za svoje mjesto u svojoj zemlji, da ne dopuste da se nad njima provodi diskriminacija i bilo kakva nepravda. No, istovremeno, ne možemo nikome zamjeriti zato što odlazi, jer situacija je teška. Ako se nešto ne promijeni, a tu mislim na vlast, ako ne počne raditi za svoje građane, mladi ljudi nemaju se čemu nadati. Zemlja smo s velikim potencijalima pa se ne smije dopustiti da ju raskopavaju svi, od ulične mafije do kriminalaca iz samoga vrha vlasti. Ako svi odu, tko će ostati?! Istina, mnogo je teži put ostati. Vidimo da je na svim razinama pogodovanje, nepotizam i mladi čovjek koji želi biti slobodan i živjeti prema svojim uvjerenjima teško se može nadati da će se izboriti za to. U javnom sektoru ne prolaze sposobni, nego oni koji potplaćuju. Često razgovaram s gospodarstvenicima pa kažu da se i od njih traži politička podobnost žele li odraditi, dobiti određene poslove i koncesije. Politički kriminal infiltrirao se u sve pore društva - kaže Stanić.
U svojoj državi, na svome jeziku
Prosvjetni i kulturni radnik Mirko Ćurić, ravnatelj SSŠ Antuna Horvata Đakovo, književnik i predsjednik DHK – ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog, kaže radije bi da mu djeca ostanu u Hrvatskoj.
– Sin mi je prva godina medicine u Osijeku i baš mi je drago da je odlučio ovdje studirati, u svojoj državi, na svome jeziku. Svjestan sam da kada netko ode da se, zapravo, baš često i ne vraća, a, iako naši znaju podcjenjivati, mislim da su naši fakulteti prilično dobri. Masa naših ljudi prilično je uspješna i vani i kod kuće. Nepobitno, otvorili smo se kao društvo, mogućnosti su velike, tu su i međunarodne razmjene, no više volim da su mi djeca u Hrvatskoj, da danas-sutra, sa svojim završenim fakultetima rade kod nas, kaže Ćurić.
Suzana ŽUPAN
PREDRAG RECHNER
arhitekt
Uspjeti se može i u Hrvatskoj
Iako ugledni osječki arhitekt Predrag Rechner danas sa svojim sinom Brunom ima jedan od najboljih arhitektonskih studija u Hrvatskoj, koji je pobrao i brojna međunarodna priznanja, zanimalo nas je da je situacija drugačija bi li on savjetovao svojoj djeci da napuste Hrvatsku u potrazi za kruhom. “Ni govora. Ja sam prije svega domoljub i smatram da ako svi odemo nećemo ništa riješiti. Svatko treba osobno pridonijeti da se situacija ovdje popravi. No, to ne znači čekati da nam bolje sutra padne s neba ili političkog vrha, nego da sami uložimo napore. Uvjeren sam da se u Hrvatskoj i danas može uspjeti. Istina je da je situacija takva da mnogi ne vide perspektivu u dogledno vrijeme. No, treba znati i da nije zlato vani, uvjeren sam da je lijepih priča o uspjehu vani mnogo manje nego onih ružnih. Mislim da svi trebamo raditi pritisak da se situacija ovdje popravi i ja osobno ne bih savjetovao odlazak”, iskren je arhitekt Rechner. (N.Z.E.)
DA SAM PREMIJER, NAPRAVILA BIH BAZU NAJPERSPEKTIVNIJIH
“Svaka zemlja kojoj je stalo do njenih ljudi treba voditi brigu o svojim građanima i da svoje stečeno znanje usmjere i prenose ovdje. Nema stvarne slike o tom iseljavanju, a brojke o njemu zastrašujuće su. Jer kada vam 80 tisuća mladih napusti zemlju to je i udar na demografsku sliku, a to ne može popraviti ni jedna mjera, s tim da je Hrvatska već demografski istrošena. Uz to ide jedan pritajeni novi val, a to su srednjoškolci sa željom da se obrazuju vani preko klubova međunarodne razmjene i slično. Ta djeca obično i ostanu vani. Bojim se da će Hrvata biti više u dijaspori nego u Hrvatskoj, pa je potrebna sustavna strategija. Da sam premijer, napravila bih bazu, listu najperspektivnijih mladih ljudi u Hrvatskoj i nastojala naći načina kako ih staviti u funkciju. Bilo bi to pitanje najveće nacionalne sigurnosti”, kaže Vesna Škare Ožbolt.
OLAKO PRIHVAĆAMO DA JE DRUGDJE BOLJE
“Kao roditelj i odgovorna osoba nikada svome djetetu ne bih savjetovao da napusti Hrvatsku, jedino ako neće moći ostvariti minimalne uvjete za život. No, i tada bih pokušao da ostane, iako nemam pravo osporiti mu njegovu odluku. Moja djeca nisu (još) pokazala želju da se obrazuju vani. Držim da je naš obrazovni sustav kvalitetom na visokoj razini. Olako prihvaćamo da je bolje drugdje. Dakako da država treba ponuditi radna mjesta, privredni sektor uskladiti s obrazovnim sustavom. Za van bih preporučio samo stručno usavršavanje, no ne duže od godinu dana. Bijela kuga vrlo je opasna, više nas umire nego što nas se rađa, nalazimo se u ozbiljnim vremenima, a i iseljavanje mladih ozbiljna je stvar”, smatra Ante Raspudić, gospodarstvenik, vlasnik i direktor tvornice kemijskih proizvoda Meteor.
situacija
je takva da nitko mladima ne može zamjeriti što odlaze