U saborsku proceduru do 30. ožujka morao bi stići konačni prijedlog Zakona o žrtvama seksualnog nasilja u Domovinskom ratu.

Konačni prijedlog, za razliku od prvog zakonskog prijedloga, definira i pravo na jednokratnu novčanu isplatu, dok se u promišljanju zakonskog rješenja ide i korak dalje, u smjeru da se u taj zakon ugradi i mjesečna naknada za žrtve silovanja u Domovinskom ratu.

Potvrdio je to za neke medije i ministar branitelja Predrag Matić. Naime, nakon prvog čitanja u Hrvatskom saboru prihvaćeni su određeni prijedlozi i kritike predstavnika žrtava seksualnog nasilja i saborskih zastupnika, poput onoga da će žrtve odmah dobiti jednokratnu naknadu, umjesto da se čeka poseban zakon o fondaciji za isplatu reparacije, kako se prvotno predlagalo. O mjesečnom iznosu ministar se nije izjasnio, objasnivši da će to ovisiti o stanju u proračunu, dok se u konačnom prijedlogu Zakona, u članku 23., govori o pravu na novčanu naknadu u jednokratnom iznosu od 100.000 kuna.

– I jednokratna i mjesečna naknada za žrtve silovanja u ratu od prvog trenutka je naš zahtjev. Nismo mogli prihvatiti jednokratno obeštećenje i završenu priču – komentirala je Marija Slišković, predsjednica Udruge žene u Domovinskom ratu.

Govoreći o iznosu, rekla je da se u uvjetima kada država nema novca i kada se ne zna točan broj žrtava, ne može tražiti više. Kada je pak riječ o mjesečnoj naknadi, Slišković ističe kako je riječ o prijedlogu da ona bude u visini od oko 2500 kuna, po uzoru na 100-postotne civilne žrtve druge kategorije. “Čekamo drugo čitanje i konačno 'glancanje' zakona. Sve što bude sporno, mi ćemo na to ukazati”, istaknula je Slišković i istaknula kako je jako važno što spomenuti zakon definira ratni zločin te da će zakonom biti propisana novčana naknada za žrtve ratnog silovanja.

Koliko je u Hrvatskoj žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, a koje bi bile obuhvaćene budućim zakonom, sporno je pitanje. Jedno istraživanje s čijim rezultatima barata Ministarstvo branitelja, spominje brojku između dvije i tri tisuće. Slišković kaže da se prije izrade zakona morao predvidjeti neki broj, ali i da točnih podataka nema. “O tome govorimo već tri godine. Važno je za žrtvu da dobije svoja prava, i važno je za Hrvatsku da evidentira dimenziju počinjenih ratnih zločina”, kaže.

Slišković navodi i da je Udruga žene u Domovinskom ratu preko saborskog Odbora za veterane zatražila da im se omogući uvid u podatke DORH-a o prijavljenim silovanjima u Domovinskom ratu, da se od Ministarstva pravosuđa dostavi broj presuda, da se uđe u policijske arhive i pregledaju iskazi koje su žene ili muškarci davali nakon izlaska iz logora, no podatke, kaže, nisu dobili. ”To nitko nikad nije istražio. O toj brojci od dvije do tri tisuće žrtava teško je govoriti 20 godina kasnije. Koliko je samo osoba preminulo, koliko će se njih javiti nakon toliko vremena, ne može se procijeniti”, kaže Slišković.

Iznosi pritom i podatak kako u tri godine, koliko o tome javno govore, a progovorilo je 16 žrtava i kroz knjigu i film “Sunčica“, nitko im se od žrtava silovanja nije javio. “Ali, važno je da imamo zakon, da imamo osobe koje su prijavile zločin, i one ne mogu čekati da se utvrdi brojka, nego moraju i prije toga dobiti svoja prava. U jednoj godini mogu se riješiti žrtve koje imaju presude za zločin silovanja, pa onda žrtve koje su dale iskaze. Pa, ne možemo reći da u jednoj godini njih 30 ne može Hrvatska obeštetiti,” navodi Marija Slišković.

Podsjeća, a tako i piše u konačnom prijedlogu tog zakona, žrtve koje se naknadno odluče progovoriti, proći će kroz proceduru povjerenstva koje će utvrđivati da se radi o žrtvi seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. “Izuzetno nam je važno da taj zakon bude pravilno shvaćen. Jer, i žrtve to vrlo teško podnose, u smislu nedostatka podrške, pa i suprotstavljanja koje se javilo spomenom novčanog obeštećenja, što nije dobro. Nadam se da će zakon biti izglasan i da će konačno krenuti u provedbu. Vjerujem da bi prije kraja godine mogle biti i prve isplate jednokratnih naknada”, rekla je.