U javnost je nedavno procurila predizborna strategija SDP-a, u kojoj se navode stavovi što ih ubuduće u raspravama trebaju zastupati članovi stranke, s posebnim naglaskom na napade na Karamarka.

Kako komentirate tu SDP-ovu “šalabahter” partijsku taktiku?

- Vodstvo SDP-a očito je ocijenilo da je anketama potvrđena relativno niska popularnost Tomislava Karamarka svojevrsna Ahilova peta HDZ-a i cijele koalicije kojoj je HDZ na čelu. Zato su njega izabrali kao cilj sedam od osam točaka svog “šalabahtera”. U prvoj točki okrivljuje se cijela stranka kao ona koja, navodno, “želi devalvirati kunu i zagorčati život ljudima koji imaju kredite”. Sve ostale točke su metaforičnih “sedam smrtnih ili glavnih grijeha Tomislava Karamarka”. Zajednički nazivnik tih hipotetskih “smrtnih grijeha” su tri teze: (1) Tomislav Karamarko i HDZ “ništa ne znaju”; (2) Oni samo ponavljaju programske odrednice i “teze koje se već nalaze u Vladinim mjerama za gospodarski oporavak”; (3) Siju nihilizam i beznađe s obzirom na odnos EU prema VRH-u i Hrvatskoj u cjelini. Dakako, svaka stranka, pa i SDP, ima pravo na vlastite procjene kakva joj se retorička i promidžbena strategija i taktika isplati, ali gubitak izbora dr. Ive Josipovića pokazuje da filozofija “Barbike” - kao metafore prizemne, negativne, pa i prljave kampanje - ne daje rezultate.

S druge strane, i HDZ ima svoju taktiku napadanja na SDP i Milanovića, što znači da će predizborna kampanja sa svakim danom biti sve “zabavnija”, a u međuvremenu država i građani grcaju u problemima. Kamo sve to vodi i kako će se u konačnici sve završiti?

- Kao što SDP Ahilovu petu desne koalicije vidi u maloj popularnosti Tomislava Karamarka, i HDZ svoju retoričku i promidžbenu stranu vidi u napadima na Zorana Milanovića, koji je prema posljednjoj anketi Cro-Demoskopa za nijansu nepopularniji od njihova predsjednika stranke i “vođe oporbe”. Inače, na vrlo sličnoj predizbornoj strategiji američki su republikanci postigli izvrsne rezultate na prošlogodišnjim izborima, na sredini predsjedničkog mandata u to doba prilično nepopularnog Baracka Obame, no koji je još uvijek bio dvostruko popularniji od Tome i Zokija. Pobjednička izborna strategija i retorika republikanaca bila je zapravo vrlo jednostavna - dok su njihovi demokratski takmaci pokušavali zapodjenuti ljuti boj oko stvarnih problema koji muče obične građane, konkretnu saveznu državu i lokalne zajednice, republikanci su u 95 % slučajeva (u oglasima i javnim govorima) napadali isključivo Baracka Obamu i njegovu “nesposobnu”, “antipoduzetničku”, “velikodržavnu”, “ratno-gubitničku” i “nepatriotsku” administraciju. Pritom su strogo pazili da ne kritiziraju izuzetno popularnu prvu damu, njegovu ženu, ili, empirijski dokazano, njegovu bolju polovicu, čija je javna popularnost usporediva samo s pradavnom popularnošću Jacqueline Jackie Kennedy.

S obzirom na vaša američka iskustva, kakva je tamo situacija u odnosima demokrata i republikanaca, ne samo uoči izbora nego i kroz funkcioniranje vladajućih i oporbe, odnosno ide li se i tamo na protivnike đonom, žestokom propagandom i podmetanjima...?

- Hrvatske političke stranke, kao i američka Republikanska i Demokratska, postupno se i nezaustavljivo pretvaraju u svojevrsna politička PLEMENA i SEKTE, kojima nije na umu opće dobro naroda, već ljudožderska borba za osvajanje ili ostanak na vlasti protiv NJIH - vođa i članova, pa i glasača neprijateljske stranke - koji se u kolektivnoj svijesti članova stranke pretvaraju u neprijatelje naroda i nacije. Trend rasta uzajamnih antipatija, nepovjerenja i otvorene, plamteće mržnje između američkih republikanaca i demokrata potvrđuju sva istraživanja. Taj je trend osnažen cijelim nizom okolnosti i čimbenika, među kojima svakako treba izdvojiti dva - okončanje Hladnog rata i nestanak vanjskog neprijatelja (komunizma, Varšavskog pakta, SSSR-a) te pojava velike recesije, koja je dovela do pada BDP-a i porasta javnog, državnog duga.

Dobro je znano da i hrvatske stranke “ljevice” (SDP, HNS, IDS) imaju potpuno različite stavove od stranaka “desnice” (HDZ, HSP, HSS, HDSSB) o nizu važnih životnih i društvenih pitanja: pobačaj, medicinski potpomognuta oplodnja, sklapanje homoseksualnih brakova, eutanazija, spolni odgoj mladih, globalno zatopljenje, prava životinja, zaštita okoliša, partizani, ustaše, četnici, komunistički zločini i zločinci, vjeronauk, vjera, Bog i Crkva, Europska unija, Pelješki most, “bušenje Jadrana”, suradnja sa Srbijom, prodaja obiteljskog srebra, “treći entitet” u BiH i dr. Poznato je također, a i lako je vidljivo, da postoje stalne tenzije, svađe, pa i otvoreni verbalni ratovi, između vođa političkih stranaka, njihovih saborskih i ostalih zastupnika, pa i stranačkih članova i simpatizera. Stalni hladni rat političkih stranaka u doba predizbornih natjecanja, posebice u vrijeme teških društvenih kriza, kulminira, pa članovi, a često i birači, različitih “opcija” jedni druge žive ne mogu vidjeti ni čuti. U brojnim parlamentima nesnošljivost nerijetko preraste u tučnjave, oružane obračune, pa i atentate. U Hrvatskom saboru još uvijek, srećom, nema fizičkih obračuna (toj se kategoriji teško može priključiti pradavno bacanje jedne “hrvatske” torbe na zastupnika Srbina ili blaga pljuska kojom je Ljubo Ćesić Rojs svojedobno “počastio” zastupnika IDS-a Dinu Debeljuha), nekmoli masovnih tučnjava i, nedajbože, ubojstava. Ipak, povremeni žestoki izljevi nekontroliranog ili programiranog, sam Bog zna, bijesa i teške uvrede slute na zlo koje se u Saboru može dogoditi tek kad u nj prispiju emocionalno i nacionalno najosjetljivije teme, kao što je ustupanje teritorija susjednim zemljama ili, primjerice, državni bankrot. Uz to, javni izrazi ushićenosti i političkog delirija kojim brojni političari proslavljaju moralne padove i uhićenja dojučerašnjih stranačkih kolega (dr. Ive Sanadera i Milana Bandića) potvrđuju tezu o - političkom ljudožderstvu.

Što se “šalabahtera” ili “skripata” tiče, američke i zapadno-europske stranke također imaju navadu izrade takozvanih talking points, govornih točaka ili naglasaka, koje trebaju biti zajednički nazivnik svih javnih istupa u ime stranke. Ja sam svojedobno također napisao sličan predizborni dokument, koji je nosio naziv “Izborni katekizam”, u kojem sam ukratko iznio sve ključne stavove o kontroverznim svjetonazorskim, socijalnim i razvojnim pitanjima.(D.JERKOVIĆ)