Objavljeno 13. veljače, 2015.
Velik broj prodajnih objekata u državama bivše Jugoslavije još potražuje vukovarsko Borovo
Nakon što je u javnost dospjela informacija o presudi Višeg privrednog suda u Beogradu koji je još u lipnju prošle godine potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbačen zahtjev Ine da se poništi ugovor o prodaji Lukoilu 167 benzinskih postaja i 11 skladišta u Srbiji, na koje pravo polaže Ina, postavlja se pitanje što je s imovinom hrvatskih poduzeća u Srbiji i srpskih u Hrvatskoj.
Podaci kojima su prije nekoliko godina baratali susjedi u Srbiji govore kako prema podacima Republičke direkcije za imovinu Srbije, imovina srbijanskih poduzeća u Hrvatskoj vrijedi 1,8 milijardi eura, a hrvatskih u Srbiji 800 milijuna eura. No, pitanje je jesu li ti podaci točni s obzirom na to da smo tražeći odgovore na ova pitanja dobili različite podatke. Prema podacima s kraja 2009. godine govorilo se kako povrat imovine u Srbiji traži više hrvatskih poduzeća, među ostalima spominjali su se Kraš, Luka Rijeka, Agro-Tovarnik, Franck, Inker, Poljoopskrba... Međutim, iz Kraša su nam potvrdili da je ta kompanija od 2005. do 2007. godine uspjela vratiti u svoj posjed svu imovinu u državama bivše Jugoslavije, pa tako i Srbiji.
Uspjeh Kraša, Varteksa i Saponije
- U Srbiji imamo dva distribucijska skladišta u Nišu i Staroj Pazovi te više trgovina bombonijera u mnogim gradovima i sve smo te objekte ponovno preuzeli do 2007. godine - kazala nam je prokuristica Kraša Marica Vidaković. Pojasnila je kako se u tom postupku, zahvaljujući hrvatskom diplomatu Željku Kuprešaku, i osobno sastajala i s ministrima u srpskoj vladi koji su pokazali prilično veliku susretljivost.
- Ti objekti i lokali nisu bili previše devastirani, jer su bili u funkciji. Jedini uvjet srpske vlade kod povrata tih naših lokala i skladišta bio je da preuzmemo i sve zaposlene u njima. To smo i učinili - kazala nam je Marica Vidaković.
Među tvrtkama koje su uspjele riješiti imovinsko-pravna pitanja u Srbiji je i varaždinski Varteks, kao i osječka Saponia.
- Prije Domovinskog rata imali smo u Beogradu skladište površine približno 1300 četvornih metara. I danas je u našem posjedu te ga dajemo u najam. Istina, imovinsko-pravno pitanje skladišta sada rješavamo, jer nije bilo upisano u zemljišne knjige od prije rata, no tu ne očekujemo probleme, jer naše vlasništvo nitko ne osporava - kazao nam je direktor pravnih poslova Saponije Zdravko Pavić.
Velik broj prodajnih objekata u Srbiji, ali i ostalim državama bivše Jugoslavije, još uvijek potražuje vukovarsko Borovo, koje je prije Domovinskog rata imalo golemu prodajnu mrežu u cijeloj SFRJ. Prema podacima koje smo dobili iz te tvrtke, u Makedoniji je Borovo izgubilo sve svoje poslovne prostore pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Makedonije iz 2013. U Srbiji vukovarsko poduzeće vodi sporove radi utvrđenja prava vlasništva. Riječ je o poslovnim prostorima koji su procijenjeni u temeljni kapital društva Borovo d.d., a koje uglavnom drži i koristi društvo Boreli DP. “Premda smo pokušali skupiti vlasničku dokumentaciju i podnosili svim nadležnim tijelima zahtjeve za vraćanje u prvobitno stanje, dogovor s poduzećem Boreli iz Sombora nije postignut”, navode iz Borova.
Pravo na naknadu
U BiH također se vode sporovi radi utvrđenja prava vlasništva i predaje poslovnih prostora u kojima je sada u posjedu društvo Bonel AD. Pojedini su sporovi dobiveni, nakon čega je bivša uprava prodala te poslovne prostore ili su dani u zakup, dok za neke prostore tvrtka nije niti pokretala spor.
U Borovu zaključuju kako ostaju pri svome “zahtjevu za povrat sve imovine koja je 31. prosinca 1990. godina bila vlasništvo (promjena zakona - sada pravo vlasništvo, a ranije društveno vlasništvo s pravom korištenja) pravnih prednika društva Borovo d.d. Vukovar, a koja imovina sukladno zakonima gore navedenih država i danas treba biti isključivo vlasništvo društva Borovo d.d., sve pozivom na odredbe Sporazuma o sukcesiji, odnosno Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije”.
Aneks G, naime, izričito propisuje kako osobe koje nisu u mogućnosti ostvariti povrat oduzete imovine imaju pravo na naknadu u skladu s građanskim i međunarodnim pravnim normama. No, najprije je potrebno da sporazum o toj naknadi postignu države, a Srbija i Hrvatska u takvim su političkim odnosima da se lako može zaključiti kako će do postizanja sporazuma proći još mnogo godina.
Igor MIKULIĆ
IMK OSIJEK OSTAO BEZ 19 TRGOVINA
Hrvatska gospodarska komora Županijska komora Osijek ustupila nam je dokument koji je 1993. godine izradila HGK Regionalna komora Osijek, koja je tada pokrivala područje cijele Slavonije i Baranje, u kojem su prikupljeni podaci o ratnim štetama, ali i imovini slavonskih poduzeća u državama bivše Jugoslavije. Tako se može vidjeti kako je poduzeću Ribarstvo Osijek u drugim nekadašnjim republikama SFRJ ostalo 12 prodavaonica. Rekord je ostao bez dvije trgovine, Trgovačkoj mreži IMK Osijek u drugim državama ostalo je 19 prodavaonica. Metal Osijek ostao je bez pet, a Obnova bez šest stovarišta. Željezaru i Mursa-exportu nedostupno je ostalo po jedno predstavništvo. Servispromet Osijek izvan Hrvatske imao je tri prodavaonice, a Nova trgovina iz Tenje dva skladišta s upravnim zgradama. Grafopapiru iz Nove Gradiške nedostupno je bilo pet prodavaonica, a Drvoprometu iz Vukovara dva stovarišta. Na žalost, mnoga od ovih poduzeća danaas uopće više ne postoje, ili su u stečaju.
ZASTAVA POTRAŽUJE ODMARALIŠTE NA BRAČU
Znanstveni savjetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije Dejan Jovović za www.poslovni-savjetnik.com. pisao je o imovini hrvatskih tvrtki u Srbiji i srpskih u Hrvatskoj. Podsjetio je kako je HFP (krajem devedesetih godina) popisao 319 objekata na koja polažu pravo poduzeća iz Srbije. “Od toga je 158 prodano, 30 dodijeljeno na korištenje, za 40 zgrada vode se sporovi, a 91 objekt je slobodan. S ovim podacima ne slaže se Direkcija za imovinu Republike Srbije, koja je neslužbeno tvrdila da srpske tvrtke imaju više od 400 objekata u Hrvatskoj. Srpske tvrtke koje imaju najveću imovinu u Hrvatskoj su: nekadašnja Jugobanka, Geneks (37 stanova i nekoliko hotela i odmarališta), Željeznice Srbije, NIS (više od 30 benzinskih postaja, odmarališta i udio u Jadranskom naftovodu), Tigar, Putnik, Centrotekstil, EI - Niš, Vino – Župa, Ineks, Utva, SIZ za zaštitu djece iz Apatina i dr. Kragujevačka Zastava uspjela je regulirati pitanje svoje imovine u Sloveniji i Makedoniji, ali ne i u Hrvatskoj. Na Braču potražuje odmaralište, kao i servisno-prodajne salone u nekoliko hrvatskih gradova”, kaže dr. Jovović.
ININ SLUČAJ
Ina u Srbiji potražuje 167 benzinskih crpki i 11 skladišta. Tu je imovinu nakon raspada SFRJ u Srbiji nastavila koristiti tvrtka Beopetrol, koju je 2003. Srbija prodala ruskom Lukoilu. Ina je u cilju povrata svoje imovine pokrenula dva postupka - za povrat Inine imovine, te za pokušaj poništenja ugovora o privatizaciji. “Postupak za povrat Inine imovine u Srbiji pokrenut je 2001. i još traje. S obzirom na to da je Inina imovina u Srbiji nezakonito privatizirana 2003. godine, Ina je 2005. pokrenula i drugi postupak. Taj se postupak odnosi na poništenje ugovora između Agencije za privatizaciju Republike Srbije i Lukoil Europe Holdings BV-a", navode iz Ine. Ističu da je Ina “tijekom tog spora isticala ništavnost ugovora i provedene privatizacije, pri čemu se kao osobito sporna isticala odredba ugovora kojom se Republika Srbija obvezala Lukoilu kako će učiniti sve moguće i koristiti sva raspoloživa pravna sredstva kako bi onemogućila Ini povrat vlasništva nad imovinom”.
Viši privredni sud u Beogradu lani je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbačen zahtjev Ine da se poništi ugovor o prodaji Beopetrola Lukoilu. Iz Ine su izjavili kako su na tu odluku u srpnju 2014. uložili reviziju na Vrhovni kasacioni sud Republike Srbije, “što je pretpostavka za kasnije eventualno obraćanje Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu”.
BOROVO
U SRBIJI VODI SPOROVE RADI UTVRĐENJA PRAVA VLASNIŠTVA