Objavljeno 9. veljače, 2015.
Harmsovi su svuda oko nas. Naša suvremenost ne može spriječiti njihova rađanja...
Na osječku scenu prvi put premijerno stupa “lenjingradski čudak” Harms (Daniil Ivanovič Juvačov), najznačajniji akter ruske avangardne književnosti koji se u huda vremena Staljinovih čistki istinoljubivo, nepokolebljiv u želji da raskrinka užase komunističke diktature, skrivao iza samo prividnih apsurda, te priča i pjesama za djecu. Perjanica ruske avangarde u svoj svojoj raskoši na osječkoj će pozornici premijerno zaigrati u petak, 27. veljače 2015.
Tim riječima osječki HNK ponosno najavljuje drugu ovosezonsku dramsku premijeru - “Harmsijek”, koju će dramaturški i redateljski zaokružiti osebujni 40-godišnji redatelj, glumac, skladatelj, scenograf i dramaturg, ljubitelj kvizova, šaha i astronomije - Mario Kovač. Nekomu je poznat kao akter sa scene, nekomu iza scene, a mnogima i kao DJ (s nekoliko stotina nastupa!), filmski redatelj, knjigopisac, pokretač festivala, svirač i/ili pjevač koji se može podičiti s dvjestotinjak koncerata...
Tko je koga birao: Mario Kovač Harmsa ili obrnuto?
- Obično ja biram Harmsa, s obzirom na to da on još od svog sprovoda na ovamo baš i nema prilike birati, no u ovom slučaju bilo je baš obrnuto. Uprava HNK Osijek odabrala je Harmsa, a kada su razmišljali o potencijalnom dramaturgu i redatelju, mnogo ljudi iz struke im je preporučilo mene jer sam neskriveni fan Daniila Ivanoviča. Već sam režirao nekoliko puta predstave prema motivima njegovih tekstova pa se, eto, i ovaj put vraćam na “mjesto zločina”.
Ima li kakvih sličnosti između vas i Harmsa? I vas prati glas “neobičnog”!
- Nadam se da sličnosti ima. Ako ništa drugo, dijelimo smisao za crni, iščašeni humor. A što se tiče reputacije, u Hrvatskoj stvarno nije teško biti “neobičan”. Imamo i mi hrpu zanimljivih i kreativnih Harmsova na svim područjima stvaranja, no većina ih uglavnom ode raditi i živjeti u neke sretnije zemlje. Bedaci poput mene, eto, ostaju ovdje.
HNK Osijek predstavu najavljuje kao onu koja na “gotovo neočekivano nov” način publici nudi presjek.... Što će to biti neočekivano? Može li kazalište u 21. stoljeću još uvijek iznenaditi publiku?
- Propaganda svih kazališta u kojima sam radio imaju stvarno 'inventivne' načine promocije, uvijek najavljuju nešto novo, neočekivano, nestvarno. Odustao sam od toga da na takav način najavljujem svoje kazališne predstave i počeo vjerovati isključivo u usmenu predaju. Dakle, moj plan je - zajedno s glumačkim ansamblom - napraviti DOBRU i duhovitu predstavu koju će gledatelji nakon toga preporučiti svojim prijateljima i znancima. To je najbolji, najefektniji i najpouzdaniji sustav reklame.
Bi li ova naša suvremenost dopustila da se negdje rodi još jedan Harms?
- Harmsovi su svuda oko nas. Naša suvremenost ne može spriječiti njihova rađanja, no, na žalost, mehanizam djelovanja naše kulture može ih spriječiti da javno prezentiraju svoj rad te da on bude adekvatno vrjednovan i praćen. Na svu sreću, uvijek postoje rupe u sustavu koje se daju iskoristiti. Ako Harmsa nije uspjela baciti u zaborav sva mašinerija sovjetske Rusije, kako bi onda istinsku kreativu mogla ugušiti ova naša hrvatska zahrđala sinekura?
Narcisa VEKIĆ
Osijek nije kulturna provincija
Harms će prvi put biti na osječkoj sceni. Zašto tek sada? Je li krajnji istok baš tolika provincija? Ili nije bilo odgovarajućeg redatelja?
- Osijek nije kulturna provincija, no dužim boravkom ovdje stekao sam dojam da sami Osječani imaju takav stav o svojoj sredini. Ponavljam te neistine kao mantre. Mnogi od njih su sami sebi nabili kompleks provincije, a to onda negativno utječe i na kvalitetu umjetničkog rada, ali i na samopouzdanje. Zašto je Harms tek sada prvi put na osječkim daskama? To stvarno nije pitanje za mene, nego za sve prethodne uprave kazališta.
Moj plan je - zajedno s glumačkim ansamblom - napraviti DOBRU i duhovitu predstavu.
Autorska ekipa i glumci
Tekstove i ulomke iz Harmsovih djela (u prijevodu Irene Lukšić), kolažno je dramatizacijom uobličio Mario Kovač, koji potpisuje i režiju. Tomislav Babić skladateljski potpisuje glazbu, Leo Vukelić i Iva Matija Bitanga čvrsto stoje iza scenografije i kostimografije. Glumački će cijelu “priču” u život provesti glumačka ekipa: Mario Rade, Aleksandar Bogdanović, Duško Modrinić, Aljoša Čepl, Jelena Perčin, Jasna Odorčić, Radoslava Mrkšić, Matea Grabić, Ivana Gudelj i Petra Bernarda Blašković.