Objavljeno 28. siječnja, 2015.
- Nismo bili pravi - jednoglasni su hrvatski rukometaši
Vezani članci
SP: HRVATSKA PORAŽENA OD POLJSKE
Vrištali su, vikali, pjevali... zajedno poljski novinari i rukometaši prolazeći kroz miks-zonu.
Malo je nedostajalo da poruše sve pregrade i paravane. Urlikali su u kamere, diktafone. S druge strane, hrvatski rukometaši kao na sprovodu. Pognute glave. Ipak, smogli su snage biti profesionalci do kraja i pokušati suvislo odgovoriti na pitanje što se to dogodilo u 60 poljskih minuta. Kapetan Igor Vori nije imao pravi odgovor.
- Imali smo ih. Nismo uspjeli otići na četiri gola razlike kada smo mogli. Jako mi je žao, žao mi je ovih mladih dečki, odigrali smo dobar turnir. Neće biti lako, sada treba smoći snage i oporaviti se. Bit će teško, ali vjerujem da možemo turnir završiti s pobjedom.
Ivan Čupić drugo veliko natjecanje ispada tragičarom. Na zaostatku od minus jedan izgubio je loptu.
- Napadački nismo bili pravi. Bila je to dobra utakmica, u kojoj su Poljaci željeli nametnuti sporiji ritam. Nismo puno primili golova, obrana je bila O.K., ali u napadu je trebalo više sreće. Nama je najviše žao u ovom trenutku. Imali smo ovdje više ciljeva, ne samo plasman na kvalifikacije za Olimpijske igre u Riju nego i borbu za medalje.
Marko Kopljar postigao je pet pogodaka, ali kao i svi igrači imao je u igri uspona i padova. Problemi su kod njega i zbog ozljede prepona.
- Imali smo nekih trenutaka u kojima smo mogli presuditi suparniku, ali i loših trenutaka, u kojima su se Poljaci bolje snašli. Obrana nas je držala u igri, ali u napadu u nekoliko izglednih situacija nismo zabili. Moramo se dići jer u pitanju je plasman na Olimpijske igre.
Igor Karačić, na žalost, nije iskoristio priliku u završnici. Junak utakmice Szmal mu je obranio i dao vjetar u leđa svojim suigračima.
- Ne znam što se, iskreno, dogodilo nakon što smo preokrenuli i poveli. Promašili smo nekoliko ključnih lopti, počevši od mene. Nismo, očito, bili pravi. Naravno da smo razočarani. Ovo nam je sigurno škola. Ovo ne bih nazvao debaklom. Imamo mladu momčad koja će sigurno biti odlična ubuduće, ali sigurno nismo već sada očekivali ispadanje.
Domagoj Duvnjak povukao je kada je trebalo. U nastavku susreta donio je Hrvatskoj preokret, koji nismo iskoristili do kraja.
- Sve se prelomilo kod dva igrača više, što nismo iskoristili. Odigrali smo loše prvo poluvrijeme, počevši od mene. U drugom poluvremenu smo bili bolji, radili smo viškove, ali smo promašili zicere. Tužni smo, razočarani, ali to je sport i to je život.
Je li ovo debakl?
- Sad sam još vruć, kad završi Prvenstvo mogu takve procjene donositi. Sada je cilj osigurati olimpijske kvalifikacije.
Hoće li biti kakvih promjena u svlačionici?
- To je pitanje za izbornika i za Savez, naravno. Ja sam reprezentativac koji moram odraditi svoj dio posla - zaključio je Duvnjak.
Krešimir LACKOVIĆ
Šarenilo na tribinama
Ništa nije novo ako kažemo kako tribine arene Al Bin Hamad Al-Attiyah nisu bile ispunjene. No zanimljivo ih je bilo vidjeti. Kao u reklami za Benetton. “United colors“. Ujedinjene boje. Svoju poziciju na desnoj strani središnje tribine zauzeli su Francuzi, čija je reprezentacija protiv Slovenije igrala susret četvrtfinala nakon našeg i poljskog. Na istoj tribini bili su i Poljaci, a već uobičajeni broj Hrvata zauzeo je pozicije iza vrata, gdje je u drugom poluvremenu ordinirao Szmal. Tijekom drugog poluvremena stizali su i slovenski navijači, pa je to bilo pravo šarenilo na tribinama. Poljaci i Hrvati obično su bili bučni i raspoloženi kako im je rezultat išao na ruku. Poljaci uglavnom kod pogodaka i vodstva svoje reprezentacije, a i Hrvati su se budili u situacijama kada je rezultat bio povoljniji za nas. I ovaj susret neki naši navijači iskoristili su za “samoreklamu“, pa je izvješen transparent “Eko etno selo Škopljanci“. Prvi put podršku su imali i hrvatski rukometaši od svojih najbližih, na tribinama su bile bolje polovice Marka Kopljara i Domagoja Duvnjaka.
Tuga i očaj
bili su vidljivi na licima hrvatskih rukometaša