Profesori Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Drago Jakovčević i Ivan Lovrinović na konferenciji za novinare s predstavnicima Udruge Franak iznijeli su podatke o pokrivenosti kredita u švicarskim francima. Kazali su kako ih Hrvatska udruga banaka neargumentirano napada, čime ugrožava akademske slobode iznošenja mišljenja i stavova.

Njih su dvojica kazali kako je kredite uz valutnu klauzulu u CHF odobravalo osam od 30 banaka te da su te kredite banke samo djelomično financirale iz primljenih depozita i kredita u CHF. “Razliku vrijednosti do usklađenosti valutne pozicije nadoknađivale su uporabom financijskih izvedenica na terminskim tržištima”, kažu profesori, navodeći primjer uporabe SWAP instrumenta (zamjena), koji podrazumijeva da banka zamjenjuje obvezu u eurima za obvezu u francima. “To znači, ako tečaj švicarskog franka aprecira u odnosu na euro, povećanu valutnu obvezu u CHF banka izravnava s povećanom vrijednošću kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Na taj je način rizik špekulacije, rizik aprecijacije franka, prebacila na klijenta”, navode profesori.

Pozivajući se na izvješće HNB-a, navode kako su do četvrtog kvartala 2008. banke odobrile 39,3 milijarde kuna kredita s valutnom klauzulom CHF iz izvora koji čine 11,7 milijardi kn primljenih kredita i depozita u CHF. “Otvorena pozicija za pokriće izloženosti u CHF bila je 27,6 milijardi kn (70,2 posto). Zbog toga je banka ugovorila terminski posao u približnoj toj vrijednosti. Dakle, banke su najprije kreirale proizvod u CHF koji su prodali građanima, a tek poslije su regulirale ravnotežu pozicije. Do kraja 2014. stanje odobrenih kredita uz valutnu klauzulu CHF bilo je 22,3 milijarde kn, a primljeni depoziti i krediti u CHF su iznosili 15,8 milijardi kn, pa je otvorena devizna pozicija za pokriće u CHF bila u vrijednosti od 6,5 milijardi kuna, koje su pokrivene na isti način. Prema tome, jasno je da švicarski franak nije 'ušao' u hrvatski bankovni sustav novčanim tokom, banke se nisu efektivno zadužile u CHF, niti je uslijedila njegova prodaja ili konverzija u kune u onoj vrijednosti u kojoj su zadužili građane”, navode Jakovčević i Lovrinović, zaključujući kako su banke “rizik i gubitak na špekulaciji prebacili na građane dužnike”.

Njih dvojica zaključili su kako su banke zarađivale ekstraprofite na teret hrvatskih dužnika, potkrjepljujući to podacima koje je objavio HNB. Kazali su kako je gubitak hrvatskih banaka od 3,3 mlrd. kuna, iskazan na kraju 2010., zapravo dobitak njihovih banaka majki, a taj gubitak su hrvatske banke nadoknadile iskazanom dobiti od tečajnih razlika u vrijednosti od 3,5 mlrd. kuna. U publikaciji se navodi, citirali su: “pozicije proizašle iz ugovora sklopljenih s domaćim klijentima banke uglavnom zatvaraju s većinskim stranim vlasnicima”. “Prema tome, hrvatske banke su u istoj godini zaradile 200 milijuna kuna, a na razini grupe ili konsolidiranog izvješća grupa je zaradila ekstradobit u iznosu od 3,5 mlrd. kn”, zaključuju. Naveli su kako su banke unatoč recesiji od 2007. do 2014. kumulativno iskazale 30,13 milijardi kuna brutodobiti ili 23,92 milijardi kuna netodobiti.

Pitanje mogu li banke podnijeti teret troška nepovoljnog kretanja tečaja švicarskog franka, dvojica profesora ocijenila su irelevantnim zbog toga što se nitko nije sjetio upitati mogu li zaduženi građani podnijeti drastično povećane rate kredita. Zaključuju da se banke “moraju uključiti u saniranje velike društvene štete nastale aprecijacijom i revalvacijom franka”.I.Mikulić