Situacija oko tečaja švicarskog franka sve se više komplicira. I dok Vlada u hitnu saborsku proceduru šalje izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim će se tečaj švicarskog franka fiksirati na 6,39 kuna na rok od godinu dana, iz Hrvatske udruge banaka (HUB) upozoravaju kako bi Europski sud pravde mogao ukinuti takvu odluku.

O svemu što se događa oko franka razgovarali smo s Ivanom Lovrinovićem, redovitim profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, stručnjakom koji je prvi u Hrvatskoj potegnuo to pitanje sa znanstvene osnove.

Malo tko je očekivao novu dramu s tečajem švicarskog franka. Zašto je franak “eksplodirao”, koji su faktori utjecali na odluku švicarske središnje banke da odustane od branjenja tečaja franka? Kako komentirate cijelu situaciju?

- Ovako snažna aprecijacija, bolje rečeno revalvacija jer je riječ o jednokratnoj i snažnoj promjeni deviznog tečaja franka, uistinu nije bila očekivana. Tri su uzroka ovako nagle promjene: najava ekspanzivnije monetarne politike Europske središnje banke koja počinje nakon 22. siječnja ove godine, potom izvjesna promjena vlasti u Grčkoj nakon izbora 23. siječnja gdje se očekuje dolazak na vlast ljevičarske stranke Siryza, koja je najavila reviziju stranog duga, promjenu politike prema bankama itd. Treći uzrok je kriza na relaciji Rusija - Ukrajina. Sve je to skupa potaknulo investitore diljem svijeta da se rješavaju u značajnoj mjeri eura i traže utočište u nekoj sigurnijoj valuti, a to je uvijek u vremenima kriza bio švicarski franak. On je prema tome rizična valuta koja uvijek snažnije oscilira u vrijeme pojave kriza u svijetu. No, za razliku od prijašnjih razdoblja, sada su te promjene dramatične. Snažan franak šteti i samoj Švicarskoj jer ugrožava konkurentnost njihova izvoza. No, to s druge strane značajno pojeftinjuje uvoz, a treba naglasiti da Švicarska u velikoj mjeri izvozi proizvode s visokom stopom dodane vrijednosti koji nisu jako osjetljivi na promjenu tečaja. Ipak treba istaknuti da je Švicarska preplavljena stranim kapitalom i da stranci imaju franaka u iznosu od oko 150 % njihova BDP-a. Da bi izbjegli moguću destabilizaciju, banke su počele naplaćivati tzv. negativne kamate (0,75 %), što znači da od sada deponenti moraju bankama plaćati naknadu (kamate) kao da je riječ o skladištu u kojem se naplaćuje držanje njihova novca. Sve to skupa treba destimulirati strance u kupnji franaka.

Udruga Franak uputila je premijeru Milanoviću i guverneru HNB-a Borisu Vujčiću zahtjev za hitno donošenje privremene mjere moratorija na tečaj švicarskog franka (CHF). Je li to realno očekivati, odnosno je li to jedino rješenje i postoje li i neke druge mogućnosti?

- Mislim da je sasvim izvjesno da će Sabor potvrditi Vladinu odluku o moratoriju na tečaj švicarskog franka, odnosno njegovu fiksiranju na razini 6,39 kuna. Smatram da je bilo dovoljno 2-3 mjeseca da se donese konačna odluka, odnosno model trajnog rješenja ovoga grozomornog problema. Moratorij koji je političkom moći donijela Vlada samo je privremeno rješenje. Konačno rješenje je u konverziji svih kredita vezanih uz švicarski franak isključivo u kune, i to prema tečaju na dan sklapanja ugovora. Kamatna stopa bi u tom slučaju bila ona koja se zaračunava na kunske kredite i trebala bi biti varijabilna, s tim da mora imati dva dijela, fiksni i varijabilni. Varijabilni dio vezao bi se uz određenu referentnu kamatnu stopu, a fiksni bi se odnosio na sve troškove banke što bi morao kontrolirati HNB.

U ovim sada silnim raspravama i gužvi oko slučaja “Franak” zaboravila se bit problema s kreditima uz valutnu klauzulu. Zato želim kratko podsjetiti na sljedeće: banke su gotovo isključivo odobravale ove kredite na način da su ih isplaćivale u kunama, a vezale uz švicarski franak. Dakle, krediti su isplaćivani u kunama i oko 70 % takvih kredita bilo je za stambene namjene. Klijenti su kunskim kreditima kupovali stanove u Hrvatskoj. Bankama je u tom slučaju jedini pravi rizik, uz kreditni, bio onaj o mogućem snažnijem rastu inflacije koja bi izjedala kupovnu moć odobrene glavnice (kredita) koju su odobrile. Kako je proteklih 20 godina inflacija u Hrvatskoj jedna od najstabilnijih, u prosjeku oko 3 %, nije bilo nikakvih razloga da se odobreni kunski krediti vežu uz neku stranu valutu, u ovom slučaju uz franak. To je u prvostupanjskoj presudi sjajno obrazložio sudac Dobronić, koji je rekao da je valutna klauzula pogrešno korištena. Slikovito je to usporedio s čovjekom koji usred ljeta na 35 stupnjeva odjene zimski kaput i iziđe u šetnju. Dakle, banke nisu imale razloga koristiti valutnu klauzulu, i to je neoboriv argument. A ukupna promjena tečaja franka iz 2011. sada iznosi oko 70 % i taj ukupni teret jednostrano je prebačen samo na dužnike, što je s bilo kojeg aspekta neodrživo. No, sada se potiče rasprava o tome koliko će banke izgubiti i biti oštećene ako se konvertiraju krediti samo u kunske po početnom tečaju. Kada bi se i ta opcija razmatrala, banke ne bi niti propale niti pobjegle iz Hrvatske, baš kao što nisu niti iz Mađarske. One su visokokvalificirane za upravljanje valutnim rizikom korištenjem neke od financijskih izvedenica u strategiji hedžinga.

Stoji li teza kako je problem kredita u švicarskim francima, kao valuti uz koju su mnogi građani vezali svoje kredite, trebalo rješavati u ranijem razdoblju jer sadašnje stanje, tvrde neki stručnjaci, više ne ovisi ni o HNB-u, ni o bankama, ni o građanima?

- Taj je problem trebalo mnogo ranije rješavati, ali za to ne samo da nije bilo volje nego je to bio dio strategije. Naime, od 2000. godine nadalje, privatizirane su najvažnije hrvatske banke i prodane strancima koji su shvatili da su marže na kredite u Hrvatskoj 5-10 puta veće od onih u njihovim zemljama, što je za njih bio eldorado. Strategija je bila u odobravanju deviznih kredita od banaka majki podružnicama u Hrvatskoj i počelo je razdoblje kreditnog buma koji je trajao sve do 2008. Istu strategiju imao je Rohatinski, a ima ju i Vujčić, i ovaj se koncept sjajno uklapao u njihovu monetarnu strategiju brze i sveobuhvatne euroizacije hrvatskog monetarnog sustava, u čemu su u velikoj mjeri uspjeli. Oko 70 % svih novčanih sredstava u hrvatskom monetarnom sustavu čine devize, a samo 30 % kune, pa je jasno da je gotovo nemoguće voditi uspješnu monetarnu politiku u zemlji čija je domaća valuta sekundarna po zastupljenosti, uz dodatnu činjenicu da je 92 % banaka prodano strancima. No, Rohatinski-Vujčić strategija euroizacije u cilju brzog preuzimanja eura propala je zbog krize u eurozoni i Hrvatskoj, ali su ostale goleme štete među kojima i ona vezana uz kredite u francima. Nevjerojatno je da je HNB mirno gledao kako nedovoljno ekonomski obrazovani građani ulaze u kredite vezane za rizičnu valutu franak, kako nisu ni izdaleka upoznati s mogućim valutnim rizikom. Sada se HNB poziva na dvije izjave guvernera Vujčića iz 2005. godine, kao da je čitava nacija upravo njega taj dan gledala u određeno vrijeme i duboko shvatila bit njegove izjave! Osim toga, HNB je već 20 godina štitio tečaj kune prema euru koji je zapravo fiksan. Morao je klijentima banaka poručiti da su sve druge valute rizične jer neće braniti njihov tečaj.

Naglasili ste da su krediti isplaćivani u kunama. Zašto onda banke nisu uzimale kredite od HNB-a i dalje ih odobravale građanima? Nije li to logično?

- Sjajno ste to primijetili i to bi bilo vrlo logično. No, to nije bila strategija HNB-a i određenih interesnih skupina koje nisu dopustile da se domaći novac koristi za odobravanje kredita. Budući je opća orijentacija bila na uvoz raznih roba, tako se u sve većoj mjeri uvozio i strani novac, koji se potom konvertirao i prodavao na domaćem tržištu. Nadobudni će reći da je to bilo nužno jer nismo imali dovoljno akumulacije, ali to pokazuje da oni vrlo malo znaju o mehanizmu kreiranja novca. Mi, dakle, imamo deformirani monetarni mehanizam koji kao takav zakonito destruira realni, ali i financijski sektor. Tu se krije temeljni uzrok našeg gospodarskog i društvenog grča i agonije, jer takav deformirani monetarni mehanizam onemogućuje svaku ozbiljnu promjenu i izlazak iz ove depresije. Taj model je osmišljen na Trgu burze i tamo se mora razgraditi. Ljudi su shvatili gdje je srž problema. Prava vlast u Hrvatskoj su banke i HNB.