Mozaik
ROBERTO OLLA , IZVRŠNI DIREKTOR EUROIMAGESA:

U škole treba uvesti
filmsko obrazovanje
Objavljeno 14. listopada, 2014.
Nitko danas mlade ljude ne obrazuje o audiovizualnom materijalu koji upijaju

Roberto Olla, rođen u tradicionalnoj obitelji u Cagliariju na Sardiniji, danas je izvršni direktor Euroimagesa (fond Vijeća Europe za potporu europskim filmskim koprodukcijama).

On je osobno mnogo pomogao razvoju filmske industrije na prostorima Balkana i jugoistočne Europe. S Ollom, koji danas radi i živi u Strasbourgu, razgovarali smo u Bratislavi tijekom studentskog filmskog festivala i foruma Višegrad Film Festival, gdje je bio jedan od gostiju i predavača.

Što je prema vašem mišljenju danas glavni problem u približavanju sedme umjetnosti mladim generacijama?

- Iako mlađe generacije danas rijetko odlaze u art-kina i kinoteke te vlada općenito mišljenje da ih to ne zanima, ipak postoji internet, na kojem se mogu naći filmski klasici. Problem je u tome što filmska edukacija i medijska edukacija nisu dio školskog obrazovanja kao što je to primjerice književnost pa mladi čitaju i potom raspravljaju da bi razumjeli materiju. Mladi masovno gledaju filmove i ostalo online, na kompjutorima i tabletima i slično, međutim oni nemaju osnovu da bih razumjeli to što gledaju jer su medijski neobrazovani. Nitko danas mlade ljude ne obrazuje o audiovizualnom materijalu koji upijaju, ne dajemo im instrumente da bi razvijali kritički pristup o onome što svakodnevno konzumiraju.

Ono što publika konzumira svakodnevno su mainstream holivudski filmovi, za što vam i ne treba prevelik kritički pristup…

- Naravno da svatko ima pravo birati što će gledati, film je skup biznis i bez komercijalnog filma distributeri i prikazivači bi propali, to nije sporno. Problem je u tome što ne postoji dovoljno informacija o ostatku ponude na tržištu jer medije zanimaju zvijezde i spektakli. Zato je od velike važnosti u biznisu koji se rukovodi novcem postojanje programa kao što su Euroimages, Europa Cinema, lokalna državna filmska tijela itd. koji kompenziraju gubitak na prodaji kinoulaznica za nekomercijalne filmove i koja financijski pomažu kina koja prikazuje nezavisne i art-filmove.

No i uz financijsku podršku odaziv publike na takve filmove i dalje je vrlo slab. Kako privući publiku u art-kina?

- Publiku ne možete vući za rukav i tjerati da gleda što ne želi, ali mislim da je rješenje publici osigurati opciju da gledaju i 'drukčije' filmove, da postoji što više art-kina i da, što je najvažnije, publiku educiramo da gleda takve filmove. Bez edukacije i bez informacija neće biti većih pomaka jer nitko neće ići u kino gledati film koji ne razumije i o kojemu ništa ne zna. U Francuskoj to, recimo, pokušavaju promijeniti tako što učenike organizirano vode u kino jednom tjedno i onda o tome razgovaraju u razredu. To se još uvijek ne radi sustavno, ali prvi koraci su napravljeni, i to je fantastično. To ne znači da oni i dalje neće gledati holivudske blockbustere, i ne tvrdim da ne bi smjeli, da me krivo ne shvatite, ali jako je važno da se obrazuju i u ostalim filmskim izričajima i svjetskim kinematografijama.

Zanimljivo je da novi program MEDIA filmskog fonda Creative Europe sada podržava i razvoj videoigara, što je korak prema komercijalnoj djelatnosti.

- Pa to zapravo nije neobično jer su videoigre danas sve više nalik na filmove. Nekada je hit-film pokrenuo niz drugih proizvoda, od majica i igračaka do stripa i videoigara, a danas nije neobično da se film snima prema videoigri i da likovi iz videoigre postaju filmski junaci. To je naravno komercijalna djelatnost, ali i kreativna snaga jer koristite dramaturgiju igre kao jedne suvremene platforme koja na novi način izlaže događaje, priče i likove. Na isti način na koji se ekranizira roman ili kazališna predstava danas se ekranizira videoigra kao nova pripovjedačka forma 21. stoljeća. Isto tako film i videoigra su izuzetno bliski mediji pa je posve prirodno da se povezuju i na ovaj način.

Vi ste kao član Euroimagesa posebnu pozornost poklonili prostoru Balkana i jugoistočne Europe te postigli izvrsne rezultate.

- Nakon tragičnog rata na Balkanu bilo je nužno razviti program i pomoći lokalne i regionalne institucije u podizanju filmske proizvodnje pa je bilo posve prirodno da se i Euroimages uključi kako bi svojim iskustvom, novcem i stručnošću osigurao uvjete za razvoj regionalne filmske industrije. Isto tako taj prostor ima toliko toga pokazati, ispričati na velikom ekranu i podijeliti s ostatkom svijeta i naša je dužnost da filmašima i producentima s tih prostora omogućimo da pokažu svijetu što žele i znaju. Nedavno sam dobio Srce Sarajeva kao znak zahvale za sve što sam učinio za kinematografiju s prostora Balkana, i to me čini jako sretnim. Ne to što sam dobio nagradu, nego to što smo nešto postigli i pomogli da se čuje lokalni umjetnički i kreativni autorski glas.

Kako ste zadovoljni stanjem u hrvatskoj kinematografiji i radom HAVC-a?

- Hrvatski audiovizualni centar radi fantastičan posao! Hrvatska je u ovom trenutku apsolutni lider u regiji što se filmske proizvodnje, organizacije i koprodukcija tiče. I ne govorim vam to zato što ste iz Hrvatske, nego zato što je to činjenica. Nekada je to bila Slovenija, a onda se uplela politika i sve upropastila. Hrvatska je savršen primjer za čitavu regiju, ali rekao bih i u europskim okvirima, kako jedna mala zemlja koja nema previše novca za film može s pravim ljudima na pravom mjestu napraviti velike stvari ne samo za domaću kinematografiju nego i razviti međunarodnu koprodukciju. Danas HAVC vode kompetentni, sposobni i pametni ljudi koji znaju svoj posao i rezultati se vide: Hrvoje (Hribar) i Sanja (Ravlić) rade sjajan posao, imaju međunarodni ugled i ljudi žele raditi s njima, što znači i da hrvatski producenti imaju otvorena vrata za međunarodne koprodukcije. Jako poštujem Hrvoja i njegov rad u HAVC-u, on je odličan primjer kako filmski redatelj može biti i sjajan menadžer koji ima viziju i koji zna slušati ljude oko sebe koji imaju nešto reći.

Jeste li zadovoljni općom kvalitetom europskih filmova danas? Možda u usporedbi s kinematografijama Azije, Južne Amerike pa i američke nezavisne scene.

- Europa godišnje snimi dvostruko više filmova od Hollywooda, a azijska kinemtagrafija još i više, pa je jako teško ukratko odgovoriti na to pitanje. Prije dvadeset i pet godina europski filmovi su teško pronalazili put do kina i tržišta izvan Europe pa čak i izvan svoje države, a danas uz pomoć Euroimagesa i MEDIA programa situacija se drastično izmijenila: europski filmovi se prikazuju diljem svijeta u kinima i na filmskim festivalima, a isto tako i diljem Europe pa publika ima veći izbor. Isto tako kvaliteta, žanrovska raznolikost, autorska specifičnost europskih filmova danas je mnogo raznolikija i bogatija nego prethodnih godina, i to su sve pozitivni pomaci. Ono na čemu još moramo raditi je veći postotak publike koja gleda europske filmove u Europi. Danas se u Europi rade sjajni art house filmovi, a sljedeći korak bi trebao biti kvalitetni autorski komecijalni filmovi koji će reflektirati europsku kulturu, posebnost i senzibilitet.

Stjepan HUNDIĆ

Hrvatska je apsolutni lider u regiji kad je riječ o filmskoj proizvodnji

Najčitanije iz rubrike