OSIJEK - Bilo je to, povijesno gledano, trinaesto uprizorenje opere La Boheme na osječkoj pozornici! Ovaj put pod ravnanjem dirigenta Filipa Pavišića i sjajnog redatelja Petra Vujačića. Od glavnih uloga oduševio je Korejac Won Whi Choi (tenor), apsolutni vrhunac svih povijesnih postavki opere La Boheme na osječkoj sceni. I još, u Osijeku nova lica: dvije sopranistice različitih veristički profiliranih boja Tanja Ruždjak (Mimi) i Ilijana Korać (Museta). Od domaćih moramo spomenuti jako dobrog Vlahu Ljutića (Marčelo, slikar) i Berislava Puškarića (Kolin, filozof).

Prateći mudro poteze dirigenta Filipa Pavišića, redatelj Petar Vujačić tražio je svoj put. Ponudio nam je odgovor parafrazirajući temu Bohemea. Imao je Vujačić nepogrešiv osjećaj za zakonitosti istovremenog tijeka dramske, glazbene i scenske radnje. Recept je za Vujačića bio jednostavan: ostvariti konačni rezultat kroz simfonizaciju materijala. I to u znaku verističke dramaturgije Bohemea. S temom “Moulin Rougea” kao stalnim lajtmotivom (u podlozi).

Snaga osobnosti je u jedinstvenom mišljenju i djelovanju scenografa Đorđa Jandrića, kostimografa Nevena Mihića, koreografa Vuka Ognjenovića i oblikovatelja svjetla Zorana Mihanovića. Dakle, u čemu je tajna i snaga djelovanja ovog kreatorskog tima (na relaciji scenograf - kostimograf - i ostali)? U izvrsnosti koja ih povezuje.

Kako uopće napisati kritiku kojom bi se realno procijenila uloga tenora, Korejca Won Whi Choija? Daleko iznad svih drugih protagonista (glazbeno, umjetnički, scenski, koreografski). Rodolfo je pjevao svoju znamenitu ariju, s radosnim akcentima uzbuđenog zanosa i plemenitim, beskrajno pjevnim lukom melodije (u efektnoj belkantističkoj liniji i ležernim penjanjem glasa na visoki C). Apsolutno savršeno, daleko iznad svih, izvrsna legato fraziranja, motivi koji su se prelijevali jedan u drugi. Raspon glasa – zavidan! Visine, razrađene, dinamički kontrasti, sjajna dikcija, koloriranje po frazama, dinamičke nijanse. Takvog tenora vjerujemo teško da ćemo doživjeti na kazališnoj sceni u nas.

Kao nove na osječkoj sceni osim izvrsnog Korejca, nastupile su i dvije sopranistice. U ulozi Mimi (švelje) bila je raspjevana Tanja Ruždjak (nježne sopanske boje glasa). Izdvaja se ugodnim razvojem legato lukova (što se smatra vrhuncem pjevačke moći), sjajnim osjećajem za karakterizaciju psihičkih i tjelesnih stanja (npr. bolesna Mimi). Bilo je to izraženo od melodijski inventivne, dinamički osjećajne i veristički izražajne (u rasponu od samosvojesne Mimi u I. činu do teško bolesne u IV. činu, do arije “Tužaljka”' Mimi). Svaka je psihološka situacija protagonista bila popraćena komentarom briljantne instrumentacije. I druga sopranistica, Ilijana Korać (u ulozi Musette), tamnije boje glasa, odličnog raspona dionica i neuobičajene boje glasa predstavila se u odlomku “Musettin's Valcer”. Osim toga, Musette je u tumačenju Iijane Korać bila glumački vrlo uvjerljiva, ponegdje verističkih scenskih uzleta (bila je to vrlo uvjerljiva karakterizacija lika i situacije). Branka Ban