Dobitnik je Dekanove nagrade kao najbolji student na drugoj godini studija, dok je u srpnju 2010. osvojio prestižnu Top stipendiju i proglašen Top studentom Hrvatske! Ovo je nešto čime bi svatko rado uresio svoju biografiju.

S punim pravom u svoju to upisuje danas magistar kostimografije Neven Mihić, Osječanin sa zagrebačkom adresom. Iako mu je tek 26 godina, profesionalnog mu iskustva ne nedostaje, a čini se ni talenta jer ponude stižu sa svih strana. Zagrepčani njegovu viziju Tijardovićeva “Spli'skog akvarela” mogli vidjeti u Kazalištu Komedija, a Slavonci s nestrpljenjem očekuju večerašnju premijeru Puccinijeve opere “La Boheme” u osječkom HNK-u, za koju Neven potpisuje kostimografiju.

Vrlo ste rano ušli u profesionalne kazališne vode?

- Tijardović je bio moja prva velika glazbena predstava i prva opereta, a Puccini prva opera. Izuzetno me veseli što su se poklopile i što sam uspio ta dva velika projekta završiti u tako malo vremena. Za kostimografa su dragocjeni ovako veliki projekti jer tako može iskazati svoju maštu i kreativnost, posebice kada radi operu u kojoj je ponekad i 70-ak izvođača, a kostimi su zahtjevniji i raskošniji. Imao sam sreću što sam prije ovih radio mnogo manjih projekata, dječjih predstava.

Koliko je izvođača u večerašnjoj premijeri?

- Više od 100 jer su na sceni zbor i balet, Dječji zbor “Osječki zumbici” i solisti, uključujući i alternacije. U dogovoru s redateljem Petrom Vujačićem slijedili smo stil moulin rougea.

Mnogo vremena i posla bilo je samo skicirati ih sve. Jeste li šivali do dugo u noć?

- Priprema je bila zahtjevna, od skiciranja, odabira materijala, razrade konstrukcija, dogovor s krojačima. Upravo je taj dio posla - rad s ljudima, najzajtjevniji jer svatko mora biti zadovoljan, svima sve treba štimati. Svakomu se treba prilagoditi jer su na sceni oni, a ne ja. Naravno da smo ostajali dugo kada je trebalo nešto završiti.

U glavi ste u isto vrijeme imali posve različite projekte, kostime, stilska razdoblja.

- I ovdje mi je od velike pomoći bilo prethodno iskustvo i to što sam naučio svakoj predstavi pristupati drukčije, kao što je i u svakom kazalištu novi tim, novi ljudi. Bilo mi je jedino teško emocionalno se iz “Spli'skog akvarela” prebaciti se ovdje. Moram priznati da mi je želja ovdje raditi “Kneginju čardaša”, za što su dogovori još u tijeku, kao i za balet “Vragolasta djevojka”.

Da su solisti i članovi zbora oduševljeni vidjelo se i po fotografijama koje su 'dijelili' na društvenim mrežama.

- U početku sam bio protiv toga jer smo neke kostime još dorađivali, no s druge mi je strane drago jer je to svojevrstan mamac za publiku i dobra reklama.

S obzirom na sve zadanosti i osobnosti kojima treba udovoljiti, redateljeve smjernice, stilske zadanosti... koliko kostimografu ostane slobode?

- Sve ima svoje prednosti i mane - kada redatelj da suradnicima potpunu slobodu, kao i kada je vrlo određen. Nekada je lakše kada znate što želi, a kostimograf uvijek nađe prostor za svoje ideje. Kostimografija nije modna revija na kojoj predstavljam ono što sam ja sâm smislio, nego moram slijediti tijek radnje, karaktere. Usto, nisu svi iste tjelesne građe. O svemu tomu treba voditi računa. Konačan rezultat ovisi o mnogočemu pa i o budžetu.

Kostimografija ili moda?

- Kostimografija mi više odgovara jer traje mjesecima, godinama, a modna revija traje pet minuta. No ne mogu reći da modu ne volim i da se modom više neću baviti.

A kostimografija, moda, drama, opera, izložbe, eventi... što je iz šume svega toga Nevenu najviše pod kožom?

- Opet biram kostimografiju jer kazalište je moje polazište. U osječkom sam HNK-u četiri godine bio član plesne skupine, otud je sve i krenulo. Mislio sam da ću nastaviti plesati, no okrenuo sam se likovnosti. Treba biti strpljiv i uporan.

Kakav je omjer talenta i rada?

- Talent je bitan, koliko i rad, no tvrdim da nešto ili jesi ili nisi. Umjetnost je ono što čovjek nosi u sebi od malih nogu, iako se mnogo toga može i naučiti. Imao sam sreće da nisam mnogo asistirao, nego sam odmah počeo samostalno raditi.

To je teži put, rizik je veći, no uspijete li - lovorike su samo vaše.

- Zadovoljstvo mi je što mi, s obzirom na moje godine, daju tako velike projekte. No kada šaljem svoj portfolio, vidi se što sam i kako radio, nema tu muljanja. U prvom je planu rad, ali rad i odricanje, kao i prilike. Hrvatska je malo tržište, nema mjesta za sve. Ni ja ne znam kako će mi biti za pola godine ili godinu.

Više prilika znači i veću konkorenciju. Kvaliteta uglavnom uspije isplivati.

- Istaknuti pojedinci prepoznaju se još od osnovne škole. No biti prvi uvijek i dobivati nagrade u svemu nije uvijek idealno, no nisam se time opterećivao, uvijek sam bio svoj, svjestan da je društvo takvo svugdje i uvijek. Bilo bi dosadno da nema konkurencije. Volim vidjeti kada netko nešto dobro radi. Važno je kontinuirano raditi i dobivati prilike dok je čovjek mlad, a ne kad navrši 50!