SLAVONSKI BROD - Kako komunicirati i postupati sa slijepim i slabovidnim osobama, kako se one mogu uključiti u društvo i postati ravnopravan dio zajedice bila je tema i jučerašnje edukativne radionice u Slavonskom Brodu koja se usredotočila na važnost programa orijentacije i mobiliteta za kvalitetu života slijepih. Riječ je o projektu “Razvoj usluga mobilne podrške za slijepe osobe u Hrvatskoj”, sufinanciranom iz sredstava Europskog socijalnog fonda, koje provodi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet u partnerstvu s Obrtničkim učilištem Zagreb, a cilj je mobilna podrška slijepim osobama pri kretanju u prostoru.

- Samostalno kretanje prvi je korak prema samostalnosti slijepih osoba, preduvjet za obrazovanje, zapošljavanje i sve aspekte života - naglašava Mira Katalenić, predsjednica Udruge.

- Model obuke za korištenje bijelog štapa je abeceda kretanja slijepih osoba u prostoru. Naučiti čovjeka da može do trgovine, do liječnika i da obavlja svakodnevne poslove, velika je stvar - dodaje. To potvrđuje i Ranko Milutinović, koji se 14 godina, otkako je izgubio vid, bori s predrasudama okoline, ali i vlastitima. Neovisno kretanje korištenjem bijelog štapa, priznaje, podiže kvalitetu života.

- Svi mi imamo obitelji koje nam pomažu, ali štap kao produžena ruka dodatno mi pomaže u poznatoj sredini. Ulicama koje poznajem sada se lakše krećem, i zato bih slijepim i slabovidnim osobama preporučio da prođu edukaciju - kaže Milutinović, inače sportaš veteran, višestruko nagrađivan u kuglanju i na međunarodnim natjecanjima slijepih osoba.

Obuka o korištenju bijelog štapa provodi se tijekom šest mjeseci, a započela je sa Slavonskim Brodom. Trenerice Renata Jerković i Mladena Funtek završile su edukacijsko-rehabilitacijski fakultet te dodatne edukacije, među prvih su deset instruktorica orijentacije i mobiliteta slijepih u Hrvatskoj, kojima je kroz ovaj projekt to verificirano i kao zanimanje. A ono zahtijeva visoku profesionalnost i etičnost u radu, uključivanje u osobni život svakog ponaosob. Šest tjedana instruirale su četvero Brođana, i nije jednostavno. “Uz oštećenje vida javljaju se i druge poteškoće, a i vrijeme nije bilo naklonjeno, no uspjele smo”, kažu one.

- Osim odlaska do dućana i kretanja po gradu, jedan je korisnik naučio putovati autobusom iz Vinogorja u Brod - zadovoljne su trenerice.

Sljepoća je težak invaliditet, no različit je pristup osobama koje su slijepe od rođenja i nemaju vizualnu percepciju svijeta oko sebe od onih koje su oslijepjele u kasnijoj životnoj dobi i kod kojih je problem suočavanja sa sljepoćom mnogo teži. Njima treba više vremena i psihološke podrške, potpore u obitelji. Iznimno je važna i uloga zajednice, koja još uvijek nije senzibilizirana u dovoljnoj mjeri.