Anto Đapić kandidirat će se za predsjednika države! Vijest je to koja je ovih dana prostrujala među “dobro upućenim” osječkim kuloarima.

Je li to istina i priprema li jedan od hrvatskih političkih veterana novi veliki povratak na nacionalnu scenu? Odgovore daje sam Anto Đapić.

Bez okolišanja - ulazite li u izbornu utrku za predsjednika države?

- Ne mogu biti podalje od politike, pa čitav je moj život vezan uz politiku! Zadovoljan sam svojom trenutnom situacijom (predsjednik je osječkog Gradskog vijeća, op.a.). Kao saborskom umirovljeniku, više mi je nego ugodno baviti se ovom razinom politike, tu sam kao riba u vodi. No to ne znači da ne pratim sva događanja u Hrvatskoj, posebno ona na desnici. Kada sve analiziram, kada promatram ovu predsjedničku predkampanju, naravno da u meni, kako bih rekao... nešto “grebe”. Desnica, jednostavno, nema kvalitetnog kandidata! Nisam pretenciozan da mislim kako mogu u ovom okolnostima baš pobjediti na izborima. Ako se ukaže prilika, daleko od toga da ne je bi iskoristio. Međutim, promatram stvari realno, protiv sebe bi imao dvoje kandidata koji će iza sebe imati stranačke mašinerije i na desetke milijuna kuna. No, da bi se moglo progovoriti o nekim stvarima na način na koji se u Hrvatskoj ne progovora, moglo bi... Bilo bi zanimljivo promatrati kako bi se dvoje vodećih kandidata ponašalo kad bi im se postavila određena pitanja, a ja bih ih natjerao da se jasno definiraju i svjetonadzorski i ideološki. Mislim da tu postoji prostor za dobro se zabaviti, a uz moje iskustvo i znanja, kandidatura za predsjednika države nije nemoguća opcija.

Mogao bih se našaliti pa reći kako planirate odraditi naš, novinarski posao. Kako biste ih to “natjerali” da se “definiraju”? Što biste ih pitali?

- Već sad imam barem desetak pitanja, ali ne mogu ih sad sve otkriti. No, primjerice, pitao bih Ivu Josipovića i Kolindu Grabar Kitarović, koja je kao kandidat desnice, ma što to u ovom trenutku značilo, o pomilovanjima. Ja bih amnestirao sve hrvatske branitelje koji su osuđeni za ratne zločine, po zapovjednoj ili nekoj drugoj odgovornosti. Bi li i oni: da ili ne? Pitao bih za odnos prema Hrvatskoj vojsci, koja je nekad bila glavni integrirajući faktor hrvatskog naroda, a danas se u sličnim istraživanjima više ni ne spominje. Hoće li se boriti za drugačiji proračun za HV, da ona opet bude naš najjači izvozni proizvod, da nam bude ponos i jamac sigurnost. Podupirem inicijative ministra Kotromanovića i predsjednika Josipovića da se uvede rezervni sastav, ali to mora biti intezivnije i brže. Nadalje, pratim oba kandidata i nemam dojam da imaju istinski stav, jasno definiranu vanjsku politiku. Recimo, nisam čuo da su išta rekli o referendumu u Škotskoj. Ja sam bio za ocjepljenje.

Aktualno je ovih dana i pitanje Bunjevaca u Srbiji, dok je pitanje položaja Hrvata u BiH uvijek “vruća tema”.

- Neki sam dan bio kod predsjednika Josipovića. Do tog je sastanka došlo spontano, a tema je bila status dragovoljaca HOS-a (podpredsjednik sam Saveza udruga HOS-a). No, moram reći, u TV emisiji “Bujica” ta je informacija vrlo ružno, nekorektno iskomentirana, na način da ja dajem potporu Josipoviću. Ja sam Anto Đapić. Ja sam razgovarao i s Tuđmanom, i s Mesićem, i s Josipovićem. Predsjednik pokušava ispraviti jedan dio nepravde, odlikovati hrvatske branitelje koji su bili zanemareni, što podupirem. Razgovarali smo o tome ima li prostora da se određenom broju poginulih dragovoljaca HOS-a dodjele odličja, što je on vrlo spremno načelno prihvatio. Naravno, razgovarali smo i o nekim drugim, pa i međunarodnim temama. Rekao sam mu da mu je ustavna obveza brinuti o Hrvatima izvan RH. Čitavu karijeru zagovaram stav da prema susjedima moramo imati politiku pariteta - položaj Srba u Hrvatskoj ne može biti ekluzivniji od onoga koji imaju Hrvati u Srbiji. Umjetno se pravi podjela unutar samih Hrvata, s tezama da nisu Hrvati. Na to se mora reagirati. A da ne govorimo o položaju Hrvata u BiH. Zbog loše hrvatske politike naš je narod u BiH gotovo sveden na položaj nacionalne manjine. Još jedna stvar, upitno je koliko se razlikuje njihov stav u odnosu prema Rusiji. Hrvatska mora imati svoj stav, neovisno o tome što je članica NATO-a i EU-a. Zanima me što o tome misli Grabar Kitarović. Ima li ona nacionalnu koncepciju ili je to stav NATO-a?

Kažete kako za predsjedničku kandidaturu postoje neki preduvijeti. Koji?

- U završnoj smo fazi priprema za organizaciju stranke na nacionalnoj razini. Nezavisna lista Ante Đapića bila je ad hoc rješenje za prošle lokalne izbore. Moja je procjena da postoji veliki politički prostor na desnici, da je “progutano” deset posto birača koja ne bi dali svoj glas ni HDZ-ovom bloku, ni pojedinačnim strankama koje se percipiraju kao desne, a daleko su od toga. Pola godine vodim intenzivne razgovore po cijeloj Hrvatskoj, mnogo je mojih prijatelja i prijašnjih suradnika zainteresirano za takav projekt. No, to ne ovisi samo o meni. Ako se odlučimo za taj projekt, on mora biti prepoznat kao istinski nova desnica, koja će biti lišena partitokracije i koja će se moći suprostaviti bipolarizaciji koja danas vlada u RH. Intenzivno radimo, kada budemo imali ustrojeno 12 županijskih ogranizacija, tada ćemo ići u Sabor stranke i promjenu imena. U tom kontekstu kandidatura za predsjednika imala bi smisla. Dapače, bila bi vrlo izgledna. Deset smo županija već pripremili...