O padu BDP-a i drugim temama razgovaramo s ekonomistom Ljubom Jurčićem, predsjednikom Novog vala - stranka razvoja.

- To je očekivano. Prije godinu i pol dana rekao sam da je s ovom vladom izgubljena 2012. godina, 2013. koja još nije bila gotova te prva polovina 2014. godine, znači ovo o čemu pričamo. Ako se razumijete u ekonomiju, prema sadašnjim mjerama znate kakvo će biti stanje u gospodarstvu za godinu do godinu i pol dana. Jer pojedine mjere traže određeni rok kako bi pokazale svoje efekte. Kako je Vlada donosila potpuno krive mjere - dizanje poreza i povećanje cijene energenata s jedne strane, a nije donosila mjere za povećanje dohotka građana, rezultat je pad proizvodnje i gospodarstva. Sada znamo da ni u drugoj polovini 2014. godine neće biti rasta. Za ovu godinu možemo očekivati pad između 0,8 i vjerojatnijih 1,5 posto. Razlika je u vremenskim uvjetima koji kod nas dominantno određuju kretanje dohotka pa je pitanje kakvi će biti poljoprivreda i turizam koji ove godine nisu previše pozitivni, a negativna je i ukupna industrija.

Što bi se dogodilo s najugroženijim skupinama ljudi, ako se Hrvatska suoči s bankrotom i kako to spriječiti?

- Bankrot države kao poduzeća zapravo ne postoji. On se jedino osjeća po tome što ljudi lošije žive. Smanjuju se plaće, zaposlenost i socijalne naknade, kao i financiranje zdravstva i školstva te državno ulaganje u kapitalne objekte. To znači lošije usluge i infrastrukturu, a osjeća se i po tome što sve više ljudi tone u bijedu. Ako nam je postotak siromaštva 15 do 20 posto, onda država zbog toga neće prestati postojati, nego će se udio stanovništva u bijedi povećati na 30 posto za pet, šest godina. Ljudi si neće moći priuštiti zdravlje, kvalitetnu hranu, a ni obrazovanje djece. Dugoročno nacija postaje bolesnija i manje obrazovana, a država u cjelini nema svijetlu perspektivu.

Koliko je realna ideja ministra Lalovca da se građanima pomogne smanjenjem poreza na dohodak?

- To su potezi očajnika, ljudi koji rade politikantski - da se stvori osjećaj da se nešto radi. Ide se na sentiment da se pomaže najugroženijima. To nema nikakve veze s nekom normalnom, suvremenom ekonomskom politikom. Isto kao i opraštanje dugova. Postavlja se pitanje je li Vlada tu da oprašta dugove i umrtvljuje društvo? Danas je više od 80 posto posla vlada svih suvremenih i zdravih država, da dižu proizvodnju i zaposlenost, plaće i mirovine. Tako se pomaže ljudima. A ne dogovarati kako pretakati iz šupljeg u prazno. To je potez koji gura još više u bijedu, pokapanje hrvatskog društva, standarda i države.

Što može značiti mjesečni rast industrijske proizvodnje?

- Nama je industrijska proizvodnja pala više od 15 posto, u nekim sektorima i više od 20 posto. Mi smo u rupi s industrijskom proizvodnjom. A 1 ili 2 posto mjesečno, to su statističke igre koje ništa ukupnoj ekonomiji ne znače. Proizvodnja nije svrha sama sebi nego da ljudi imaju posao da bi imali plaću. Kod nas je pravi pokazatelj zaposlenost u industriji, a ne proizvodnja. Ona može rasti na robotima u stranom vlasništvu, a Hrvati zbog toga nemaju ni posao ni plaću. Pravi cilj države jest osigurati ljudima standard, plaću i posao. Industrija raste u nekim statističkim pomacima, a zaposlenost se smanjuje. Dakle, mi smo u rupi, u bunaru koji još dublje kopamo. Pitanje je postoji li hrvatska država zbog proizvodnje same po sebi, investicija samih po sebi (o čemu vladajući stalno nešto trabunjaju), ili zbog naroda koji treba plaću i standard. A pad nezaposlenosti više je administrativni pokazatelj, bitno je što sve manje ljudi radi. Jer na administrativnu nezaposlenost utječe i što se ljudi ne prijavljuju na Zavod za zapošljavanje ili još gore, idu u inozmestvo. A oboje znači propadanje društva i države.