Galeriju fotografija pogledajte OVDJE.

Svaki ima 13,5 kvadrata. Ukupno ih je 30 i poslagani su jedan do drugog, na platou pokraj seoske škole.

Gunjansko je to kontejnersko naselje u kojem 100-tinjak mještana, s malom djecom, invalidima, starijima, čeka obnovu svojih u svibanjskom katastrofalnom izlijevanju Save uništenih domova. Koliko će im dugo bijeli kontejneri nadomještati obiteljski dom, nitko ne zna. Svi se nadaju – ne predugo.

– Bit će sada dva tjedna da smo tu, u kontejneru. Suprug i ja i naša 5-mjesečna kći Neila. Dobro je, trude se svi da nam olakšaju i pomognu koliko god mogu, brinu se o nama. Kontejneri su i klimatizirani, pa nam nije vruće. Nije to mir koji smo imali kod kuće, malo je prostora, ali opet blizu smo kuće – govori mlada majka Sabina. Kaže i da je sada lakše, jer bili su isprva u Komlentincima, odakle je suprug Armin Kovačević putovao u Gunju kako bi zaradio za obitelj na javnim radovima, zbog čega je ustajao u 5 sati svako jutro.

– Pola kuće nam se srušilo zbog poplave. Morat će se graditi iznova. Mi se nadamo da ćemo bar do proljeća doći u svoje, jer svjesni smo, jesen će donijeti kiše i teško da će obnova brzo ići – dodaje Sabina i priznaje - stanovnicima kontejnerskog naselja ne nedostaje ono nužno. Zadovoljna je time, no ne i činjenicom da je “država obećala prije deset dana da će početi obnova kuća u Gunji, a još nije”. Za gunjanskog načelnika Hrvoja Lucića, pak, samo riječi hvale. Dobili su i po 4000 kuna novčane pomoći, što se, kaže, trude sačuvati, jer će im, kada konačno dođu svojoj kući, trebati svaka lipa.

Voditelj kontejnerskog naselja Miodrag Kotarlić reći će da među onima koji su se smjestili u kontejnere ima beba od samo nekoliko mjeseci do 65-godišnjaka, i da sve dobro funkcionira. U naselju su posebni kontejneri s kupaonicama, 10-ak toaleta, dolaze i dodatni samo za djecu, tu je prostor za pranje rublja, cisterna s vodom, igraonice za djecu… Na ručak se ide u pučku kuhinju u selu, koja dnevno pripravlja više od 2000 obroka. “Hladnjaci su nam nužni, bilo kakvi, jer puno je male djece, da im roditelji mogu bar mlijeko spremiti”, navodi voditelj naselja dok pokazuje unutrašnjost kontejnera, koju gotovo posve zauzimaju ležajevi. Reći će i kako se ljudi ne žale, dapače, ima još Gunjanaca koji bi htjeli takav smještaj u svom selu, da su bliže svojih kuća. Najava ima da će doći još kontejnera, no ništa zasad nije potvrđeno.

Najbrojnija u 13,5 kvadrata je šesteročlana obitelj, koju nismo zatekli u naselju, u kojem se poštuje kućni red, no u igraonici u šatoru Crvenog križa prije dva dana bilo je i slavlja. Prvi rođendan proslavila je, i dobila poklone, Tia Slukan.

– Tužno je ovo sve što nas je zadesilo, no bolje da smo tu, pa i u kontejnerima, nego negdje daleko. Mi smo u Osijeku završili nakon poplave. A kuća? Ma katastrofa, četiri metra bila je visoka voda u kući, na kraju sela prema Brčkom. A obnove još nema, čekamo i nadamo se, pitajboga dokad. Svaki dan mi ponovno sav taj jad proživljavamo i mislimo što ćemo i kako ćemo – priča Jasmin Ahmetović, glava četveročlane gunjanske obitelji. U drugom, UNICEF-ovom, šatoru troje volontera drži kreativne radionice za svu djecu iz Gunje. Volonterka Antonija Spajić kaže da djeca uživaju u crtanju, izradi kreacija od papira, druženju i zabavi nekoliko sati dnevno, a roditelji mogu za to vrijeme obaviti svoje obveze.

– Kako će mi biti, invalid sam, teško mi je ovdje snalaziti se, a od moje lijepe kuće nemam ništa, sve je uništeno, od poda do potkrovlja. Čak ne znamo ni u kojem je statusu procjena. Svijet ima vremena, a mi stradali se mučimo – ogorčena je, pak, Gunjanka Ljubica Filipović, koja misli da je država sanaciju županjske Posavine nakon poplave “trebala bolje organizirati”. Dok plače, s nekoliko susjeda u kontejnerima spomenut će kako je u njihovoj, Reljkovićevoj ulici, voda bila visoka i do 4,5 metra i ležala puna 24 dana uništavajući im sve što su desetljećima stjecali. U Gunji se slažu da se cijeli posao sanacije odvija sporo.

Gunjancima, ne samo onima u naselju 30 bijelih kontejnera, svakodnevno pomaže i Crveni križ. Luka Tarajdžić čelnik je CK Gunja i kaže da pomoć ljudima dijele na dva mjesta u selu.

– I bit ćemo tu do kraja, dok Gunja ne bude kao što je bila! Istina, u početku je bila euforija, sada je malo stalo pristizanje pomoći, no ima još. HCK poštuje dostatni normativ i to je bez problema, ljudi dobiju od ulja, šećera, konzervirane hrane… do kompletnih higijenskih potrepština, povremeno bude salame i sira, za djecu ima i slatkiša, bude i kave za odrasle – ne bez emocija priča taj čovjek, kojeg je i samog pogodila tragedija poplave, ali i nekoliko smrtnih slučajeva što ih je, kaže, skrivilo to zlo. Zaključit će kako se trude svima pomoći, uz nužno razumijevanje za ljude shrvane nedaćama koje već dva mjeseca proživljavaju. U selu posvuda se nešto radi. Radnici županjskog Komunalca mijenjaju po dvorištima kuća vodovodna okna, HV gradi ogradu oko javnog prostora, ljudi sami sređuju po kućama što mogu, pa smo u takvom mukotrpnom poslu s čekićem u ruci zatekli i – 16-godišnjakinju Tajanu Sabadoš!