Nakon Domovinskog rata, a sukladno 26. ožujka 1998. od strane tadašnjeg hrvatskog Ministarstva prometa prihvaćene Uredbe o objavi Dodatnog protokola uz Konvenciju o režimu plovidbe Dunavom (iz kolovoza 1948. godine), približno 8.000 hektara hrvatskog poljoprivrednog ali i značajne površine građevinskog zemljišta, osobito na području samog grada Apatina, dakle sve ono što se nalazi s lijeve strane matice rijeke, odnosno sredine Dunava, na upravljanje i korištenje prepušteno je Republici Srbiji, iako se ono i dalje katastarski vodi kao hrvatsko.

Uz te površine - i približno 6.000 hektara hrvatskih šumskih površina prepušteno je na upravljanje i korištenje srbijanskoj strani, što ona i čini, iako i dalje to zemljišta katastarski pripada Hrvatskoj. Godišnje Hrvatske šume sa sada nedostupnog prostora gube mogućnost eksploatacije približno 30.000 kubika drvne mase, vrijedno približno 6 milijuna kuna. Ipak taj iznos treba umanjiti za vrijednost drvne mase koju Hrvatske šume prihoduju s oko 600 hektara katastarski srbijanskih šuma, koje su se sada našle na hrvatskoj strani Dunava.

Dostupnost hrvatskog teritorija iz dana u dan je sve manja. Naime, snažna matica Dunava, poglavito u vrijeme ekstremno visokih vodostaja, odnosno poplava, potkopava i odnosi hrvatsku obalu, poglavito na predjelu šume Porić podno Dalj-planine, na prostoru između Aljmaša i Erduta, gdje se on trokutasto duboko usijeca u najveću europsku rijeku i ona ga u tom velikom zavoju “napada” svom svojom silinom, a najsnažnije je na 1576. kilometru. U vrijeme visokih vodostaja, odnosno poplava, Dunav čitavim prostorom Porića premješta svoju maticu i njime teče stup vode i od šest metara. Čelnici Uprave šuma Osijek nakon toga sa zebnjom dolaze vidjeti koliki je dio Porića dodatno nepovratno otrgnut te kolika je učinjena šteta na drvnoj masi.

Boris Ljubojević, voditelj Uprave šuma Podružnica Osijek, koja i gospodari šumskim predjelom Porić, ističe da posljednjih godina prijeti opasnost da će Dunav nakon jedne od poplava i ostati teći tim prostorom, odnosno postojećim kanalom Zatonj, u kojem će izdubiti novo korito, i tako nepovratno na drugoj strani plovnog puta odsječeno ostaviti oko 300 hektara Porića. A to bi onda značilo da bi, sukladno spomenutoj konvenciji, i taj prostor prešao pod upravljanje srbijanskoj strani.

Ipak to se za sada još nije dogodilo, no pri našem posjetu tom području prije nekoliko dana zatekli smo novu štetu u Poriću. Hrvatska strana Dunava ostala je još bez dvadesetak metara obale, a brojne topole i vrbe ležati izvrnute u maticu rijeke. Šumski predjel Porić oblika je istostraničnog trokuta čije su stranice duge približno 3,5 kilometara i na njemu je oko 600 hektara šume topole i vrbe. “Ako bi došlo do formiranja novog korita Dunava, tada bi ostala odsječena polovica tog prostora, a ako se ne bi zaštitila obala, iz godine u godinu on bi se i dodatno smanjivao dok ga ne bi posve nestalo”, veli Ljubojević. Naime, još do prije dvadesetak godina poljskim se putom iz Aljmaša moglo stići do Porića, a danas je on daleko u matici rijeke pa se do tamo može samo čamcem.

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Lučka uprava Vukovar, Hrvatske vode i Agencija za vodne putove upoznati su s tim problemom, no trenutačno se ne čini ništa da se zaštiti hrvatsku obalu Dunava na tome prostoru. Nasuprot, srbijanska strana kontinuirano obavlja radove na svojoj obali na način da gradi podvodne kamene građevina kojima se omogućava taloženja pijeska te tako i proširenja njihova teritorija na štetu Hrvatske. Tako Srbija Dunav premješta sve južnije, a na novom “osvojenom” teritoriju podiže i nove šume. Samo od 1958. godine, za koju u Upravi šuma Podružnica Osijek imaju podatke i sustavno prate promjene, Dunav je otrgnuo više od 200 metara hrvatske obale, odnosno šumskog područja Porić, a slično je i na drugim njegovim dijelovima.

Prema Ljubojevićevim riječima, posljednjih godina s oko 600 hektara šume Porić Šumarija Osijek je, sukladno šumsko-gospodarstvenim osnovama, sjekla približno 2000 kubika topole i vrbe godišnja, čija je ekonomska vrijednost oko 400 tisuća kuna. Uz to, prijašnjih godina, kada su meke listače s Porića bile isporučivane brodovima Belišću d. d., često se događalo da su nagle visoke vode Dunava odnosile uredno poslagane i za prijevoz pripremljene sure, odnosno stogove sa stotinama kubika trupaca. Posljednih se godina ipak drvo s tog prostora odvozi kamionski pa se takve štete izbjegavaju u velikoj mjeri.

- Ničiji prijašnji rad mi zbog svega toga ne osuđujemo. U kontaktu smo s nadležnim institucijama, i siguran sam da će se pronaći sredstva za utvrđivanje obale u što kraćem mogućem roku, a u cilju zaštite našega državnog teritorija - poručuje Ljubojević.