Samo šest prijava institucija o zlostavljanju djece zaprimio je prošle godine Ured pravobraniteljice za djecu.

Najviše je, od ukupno 85 prijava zaprimljeno od roditelja, a manje prijava od onih iz institucija zabilježeno je od bake i djedova, susjeda pa i same djece.

- Djeca ne znaju lagati pa kad se u vrtiću pa i u školi zamijeti da netko ima masnice ili neke druge ozljede, vjerojatno je doista riječ o nasilju na koje se mora reagirati. Činjenica je da će odgojitelj ili učitelj prije zamijetiti nekakve ozljede nego što će to moći socijalni radnik, to više što djeca dosta borave u tim ustanovama. Primjerice, u nižim razredima osnovne škole učitelj mora zamijetiti promjene i to ne samo fizičke, već i one psihičke prirode. Nitko ipak ne zna odgovara li broj prijava stvarnom stanju, a izravno ih k nama ne dolazi puno, no prema Zakonu o zaštiti o nasilju i vršnjačkom nasilju, svaka je ustanova, bilo prosvjetna ili zdravstvena, obvezna prijaviti zlostavljanje - pojasnila je Jelica Klobučar, ravnateljica osječkog Centra za socijalnu skrb koja kaže da i socijalni radnici katkad na terenu zamijete zlostavljano dijete u nekoj obitelji i potom slučaj obvezno prijavljuju policiji, odnosno Državnom odvjetništvu.

S druge strane, iz škole ili vrtića Centru je godišnje upućeno tek nekoliko prijava. Svjetlana Takač, ravnateljica osječkog Centra za predškolski odgoj, kaže kako je u njezinoj praksi bilo malo slučajeva zamijećenih ozljeda od strane odgojitelja, a katkad je, kaže, to vrlo teško dokazivo. U takvim slučajevima reagira stručna služba, ravnatelj, potom i roditelji i naposljetku se piše zapisnik te nadalje prema zakonskim propisima poziva policija, Ured pravobraniteljice za djecu, odnosno CZSS, ovisno o situaciji.

- Najprije treba utvrditi uzrok, a katkad čak i snimimo fotografiju ozljeda radi izvješća. Teško je dokazati ako nema vidljivih ozljeda jer nekada iskazi nisu vjerodostojni, no svaku uočenu promjenu ćemo provjeriti. Inače, imamo odličnu suradnju s nadležnim ustanovama - rekla je Takač.

U osječkom Uredu pravobraniteljice doznajemo da Ured nije izravna karika za prijavu, baš kao ni Županijski ured za prosvjetu. Od zamjenice pročelnice Svjetlane Rauš doznajemo da izvješća o nasilju ondje ne dobivaju, no iz Ureda pravobraniteljice za djecu jednom godišnje objavljuju se godišnja izvješća koja pokazuju da se u zaštitu djece ne uključuju samo članovi obitelji, već i susjedi te institucije kojima je to (moralna) obveza.