Ego je nešto čemu glumac Andy Serkis nikad nije dopustio da ga koči. Ne samo zato što je pristojan i skroman tip, ni zato što se proslavio u sporednim ulogama, nego zato što je dopustio tehnologiji vizualnih efekata da njegovu fizičku formu pretvori u opskurne likove, ispod kojih ga rijetko tko može prepoznati.

Na početku svoje veze s ovim novim pojavama u filmskom stvaralaštvu Serkis je često slušao kritičare kako ga nazivaju “samo glasovnin glumcem.” No, nisu samo njegovi krikovi koje je proizvodio glumeći Golluma u “Gospodaru prstenova” i “Hobitu” bili odlučujući za taj lik. Serkis je izveo svaki pokret tog sebičnog i mizernog stvorenja i sva je gestikulacija lica upravo njegova. Od tada je nastavio fascinirati sličnim ulogama: bio je gorila Kong u “King Kongu” Petera Jacksona, kapetan Haddock u “Avanturama Tintina” Stevena Spielberga i, naravno, superinteligentna čimpanza Caesar u “Planetu majmuna” i njegovom nastavku koji sutra dolazi u naša, odnosno svjetska kina.

Kako vam je bilo vratiti se ulozi Caesara?

- Jako je uzbudljivo i divno je raditi s redateljem Mattom Reevesom. On je briljantan, vrlo je jasan kad je riječ o priči koju želi ispričati, a ona je ogromna. Ovaj film će biti ep.

Kako biste opisali priču ovog filma?

- Film se događa 10 godina nakon što su se majmuni oslobodili u prvom filmu, a Caesar je proživio svoje putovanje, odnosno suočavanje s majmunom u sebi kako bi pronašao egzistenciju i složio se sa svim različitim vrstama majmuna. Zajednica u kojoj sad živi ima oko 2.000 majmuna. Čini se da su u zadnje dvije godine posve izumrli ljudi. Naime, prvih osam godina su ih majmuni znali vidjeti iz šume Muir iznad San Francisca. No, sad ih više ne vide, dakle čini se da je svjesnost o postojanju Ceasarove zajednice nestala iz kolektivne svijesti. No, jednog dana mala skupina ljudi slučajno naiđe na majmunski teritorij.

Jeste li se iznenadili uspjehom prvog filma, odnosno reakcijama publike na lik Caesara?

- Kad sam pročitao taj scenarij, znao sam da je sjajan. Vjerovao sam da bi svaki glumac volio tumačiti taj lik. Bez obzira na to što je majmun, to je bila briljantna uloga. Tumačiti ga od doba kad je mladunac pa sve dok ne postane revolucionar, to je doista fantastična uloga. Nastavak filma bio je kompleksniji za odraditi, a mislio sam da je prvi film težak...

Iz glumačke perspektive?

- Da. S glumačkog stajališta izazovi ovog filma bili su nemjerljivo teži zbog kompleksnosti njegova putovanja i zbog količine artikulacija - ne samo emocionalnih nego i onih vezanih za jezik.

Caesar je sada otac, zar ne?

- On je otac. Postoji nova generacija majmuna. I Rocket (Terry Notary) ima sina. Kao što su naša djeca bolja s iPadovima i tehnologijom, tako su i njihova djeca puno razvijenija. Tako je to Matt smislio. Nije želio da se radnja događa 20 - 30 godina kasnije, gdje svi časkaju: “Hoćemo li danas ići u lov, dragi?”, “Oh ne, mislim da ne bih išao danas, dragi” (smijeh).

Kako majmuni komuniciraju jednu s drugima u ovom filmu, ali ne znaju još svi pričati?

- Morali smo smisliti kako funkcionira komunikacija kod različitih vrsta majmuna, čimpanzi, orangutana, gorila... plus njihove geste, koje su malo humanizirane. Tu je i znakovni jezik koji je Caesar učio od malena, a to je prenio na druge majmune. Tu je i sposobnost korištenja ljudskih riječi i ima logike iza toga. Matt je vrlo specifičan u tome da nije želio pretjerivati u njihovoj evoluciji.

Često vas definiraju kao vodećeg glumca za “motion-capture” likove. Biste li sami sebe tako definirali?

- Ne, naravno da ne bih (smijeh)!

Vidite li razlike između takve glume i tumačenja tradicionalnih likova?

- Ne i nikad nisam. Kao Caesar samo tumačim lik u filmu koji ima drukčije kamere dok me snimaju, kako bi se postigla estetika. To je jedina razlika. Kad bih vam morao odglumiti Caesara ili Gollumu ili bilo koju drugi takav lik, bez kostima, to ne bi bio lijep prizor, ali dramatičnost scene bi bila tu. Osim kostima, kao i u svakom drugom filmu, na moju izvedbu utječe osvjetljenje, glazba i izbor kutova snimanja. Zato uvijek kažem da film nije glumački medij, nego redateljski. Svakom glumcu je izvedba na neki način “podebljana” redateljevim odlukama i izborima, odnosno kako se to naziva: efektima.

Kad pogledate u Caesarovo lice, vidite li svoje? Vide li vas vaša djeca u Caesaru?

- Da, vide me. U svim ulogama koje sam tumačio. Jer oni znaju moje izraze lica. A i kompanija VFX Weta zna sve moje izraze lice - ono je toliko puta skenirano, da oni vjerojatno poznaju svaki milimetar svake moje pore na mom licu. Tako da i ja vidim svoje lice, mogu pročitati svoje misli, tajming - sve. To je prilično bizarno. Kao da nosite masku koja se pomiče svaki put kad mrdnete nekim mišićem.

Hoćete li snimati još nastavaka “Planeta majmuna?

- Postoji vjerojatnost (smijeh). Nikad ne reci nikad!