U Saboru se jučer raspravljalo o konačnom prijedlogu Zakona o radu, kojim nisu zadovoljni ni sindikati ni poslodavci. Prošlo je nekoliko mjeseci između prvog i drugog čitanja ovog zakona, o kojem su socijalni partneri pregovarali, no na kraju nitko nije do kraja zadovoljan. Ministar Mirando Mrsić tvrdi da je cilj zakona sačuvati radna mjesta uz očuvanje radničkih prava. No, iz njegova daljnjeg obrazloženja ipak se ne čini da je to tako.

- Uvedena je arbitraža kod nadomjestka suglasnosti radničkog vijeća na otkaz zaštićenih kategorija radnika, pojednastavljene su obveze poslodavca kod otkazivanja ugovora o radu, ubrzan je tijek otkaznog roka, a da se time nije smanjilo pravo na trajanje otkaznog roka, ni pravo na zasluženu otpremninu - rekao je ministar.

Još jedna velika briga za sindikate bilo je povećanje broja radnih sati, poslodavci će sada moći uvesti 50 radnih sati tjedno, a kroz kolektivno pregovaranje može se povećati do 60 sati. No u četiri mjeseca satnica se mora izjednačiti na četrdeset sati. Mrsić dodaje da je i pojačana zaštita radnika u agencijama za privremeno zapošljavanje. Dodaje da donošenjem zakona, posao tek počinje. "Ne treba se bojati promjena Zakona o radu jer će najzaštićeniji biti onaj radnik koji ima radno mjesto i koji uredno ostvaruje svoja prava iz radnog odnosa, koji redovito prima plaću i koji uživa zaštitu kod poslodavca. Zadaća je ove vlade da svim radnicima to i osigura i ova vlada će to i učiniti", kaže Mrsić.

Iako je ministar poručio da je oko ZOR-a postignuto suglasje, HDZ-ov Ivan Šuker kaže da ni jedni ni drugi nisu zadovoljni. "Rezultat ovog zakona je smanjenje radničkih prava i ono što je najveća tragedija to je jedna vrlo čudna matematička formula, definitivno su se radnička prava smanjila; poslodavci kažu da nisu ništa dobili, a radnici da su puno izgubili", zaključio je Šuker. HDZ-ov Željko Reiner dodao je da ZOR nije krivac za lošu gospodarsku situaciju, niti će pomoći da se ona poboljša.

A Milorad Pupovac nazvao je Mrsića ministrom stečajeva radnih prava. Poručio je da je država odlučila stvoriti svoje kapitaliste, a cijena je bila gubitak posla, privatizacija i razaranje industrije i ekonomije. "Kada taj kapitalizam treba osigurati da nacija može funkcionirati, svi kažu, ne, to nije moguće, zato što je cijena rada u Hrvatskoj prevelika. I od 2003. godine kad smo donijeli prvi Zakon o radu naovamo, mi neprestano bilježimo smanjivanje radničkih prava, ali ne bilježimo porast radnih mjesta."(MS)