Hrvatska je do Domovinskog rata u 17 pojedinačnih ribnjaka ukupne površine 12.750 hektara godišnje proizvodila i do 16.000 tona slatkovodne ribe, pretežito šarana, te značajan dio te proizvodnje, približno trećinu, i izvozila.

Nakon toga, posebno u prvim poratnim godinama, stanje se stubokom promijenilo, zapušteno je dvije trećine površina, tako da je proizvodnja pala na gotovo simbolične količine, pa smo od izvozne postali uvozna zemlja toga proizvoda. Danas je Hrvatska na samom začelju zemalja po godišnjoj potrošnji ribe po glavi stanovnika od samo 8 do 10 kilograma, iako posljednji pokazatelji govore kako u Osječko-baranjskoj županiji ona iznosi već zadovoljavajuća 23 kilograma.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, nakon nekoliko posljednjih godina proizvodnje između pet i šest tisuća tona, u 2013. godini zabilježen je i dodatni pad proizvodnje slatkovodne ribe za čak 23 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, ukupno je proizvedeno samo 3.235 tona, a kao razlozi tomu smatraju se višegodišnja neulaganja u ribnjake, a to se pak događa zbog dugogodišnjeg lošeg polažaja te gospodarske djelatnosti i nebrige o njoj svih vlada do sada.

- Sektor slatkovodnog ribarstva je grana gospodarstva za čiji rast proizvodnje u Hrvatskoj postoje svi uvjeti: izgrađeni ribnjaci - infrastruktura, tradicija od 110 i više godina, uzgojni genetski potencijal, stručnjaci, vlastiti repromaterijal (žitarice) za proizvodnju, voda (treća zemlja u Europi) i dr. Ona može izvesti više od 60 posto proizvodnje i ostvariti Republici Hrvatskoj značajan neto devizni priljev, to tim prije što svaki euro dobiven izvozom nije opterećen ni jednim centom uvoza. To su općepoznate činjenice, no one se ne uvažavaju i ta djelatnost nikako ne dobiva mjesto koje zaslužuje u gospodarskom mozaiku naše zemlje, čak i uvjetima kada u svijetu zbog drastičnog pada ulov morske/oceanske ribe te se mnoge zemlje okreću uzgoju kako morske tako i slatkovodne ribe, kao dugoročnom rješenju prehrane rastućeg broja stanovništva.

Ipak bolje dane hrvatskog slatkovodnog ribarstva očekuje dr. vet. med. Milan Božić, predsjednik Odbora za slatkovodni uzgoj riba HGK i direktor i vlasnik Ribnjačarstva Poljana, prema uzgojnim površinama i proizvodnji pojedinačno najvećeg hrvatskog ribnjaka.

Pritom ističe da Udruženje ribarstva HGK i Odbor za slatkovodno ribarstvo HGK već 15-ak godina intenzivno rade na otklanjanju brojnih poteškoća koje opterećuju tu proizvodnju i to bi konačno moralo uroditi plodom.

No, on ukazuje i na činjenicu da su do sada nerealno prikazivani proizvodni rezultati proizvodnje slatkovodne ribe u Hrvatskoj, pogotovo u hladnovodnom uzgoju, gdje su otkrivene malverzacije posljednjih godina s poticajnim sredstvima, a koje su sada u fazi sudskog procesuiranja. Krivo je, naime, prikazivana proizvodnja pastrva od čak 2 do 2,5 tisuća tona godišnje, premda je ona stvarno iznosila samo 300 tona, što je i razlog statističkim podacima za 2013. godinu.

Naime, velika poticajna sredstva države na taj su način zloporabljena, a time uništavana i zdrava supstanca hrvatskog ribnjačarstva.

- Iako je proizvodnja slatkovodne ribe drastično smanjena, ona će se sljedećih godina zasigurno dizati, no to neće moći imati željen dinamiku, to tim više i što sam ciklus proizvodnje od mlađi do konzumne ribe traje tri godine - kaže Božić. Pritom očekuje da će se to dogoditi tek uz uvjet da se riješi i status poljoprivrednog zemljišta koji koriste poduzetnici u ribogojstvu, kao i pravni status ribnjaka jer poduzetnici ne žele ulagati u nešto što nije u njihovom vlasništvu ili posjedu, a još je uvijek neriješen i problem s naknadama za vode, kojih je čak osam, što nema ni jedna druga država.

- Tako mi poduzetnici jednostavno ne možemo ulagati u konstrukciju ili izmuljivanje ribnjaka a da nismo u njihovu posjedu - kaže Božić. A pritom je nezadovoljan i činjenicom što su sada neki poduzetnici, sukladno Novom zakonu o poljoprivrednom zemljištu, dobili koncesiju na ribnjačarske površine na 50 godina, a neki ne, pa ga koriste u zakupu i pritom plaćaju dvostruko više zakupnine.

- A budući da nema prijenosa zemljišta u naše korištenje u gruntovnicama, ne možemo se prijaviti ni na jedan fond, ni europski ni domaći - kaže Božić.

Velikog krivca za sve to vidi i u Agenciji za poljoprivredno zemljšte.

Svakako pozitivan primjer hrvatskog slatkovodnog ribnjačarstva je PP Orahovica koja je, nakon njezina preuzimanja od strane M-San grupe i ostvarenih visokih ulaganja, u 2013. godini proizvela nešto više od 2.000 tona svih vrsta i kategorija ribe, što je za 25% povećanje u odnosu na 2012. godinu. U 2014. godini očekuju i povećanje d 15% u odnosu na 2013.

- U svojoj strategiji PP Orahovica planira stalan rast proizvodnje slatkovodne ribe kao i stavljanje u funkciju ribnjaka na kojima proizvodi, a pritom će nastojati maksimalno koristiti sredstva EU fondova - kaže nam Gordana Beuković, voditeljica Službe za odnose s javnošću M-San grupe.

A što se, pak, tiče situacije na tržištu, uzroke pada proizvodnje ribe u Hrvatskoj, u PP Orahovici vide u gubitku tržišta u regiji, nekonkurentnosti na europskom tržištu, kao i problema koje imaju u procesu proizvodnje kao što su: nedostatak vode tijekom godine, neriješen pravni status ribnjaka, gubici od ribojednih ptica, visoke vodne naknade, a na kraju nije nevažno navesti i to da su hrvatski građani na dnu europskog prosjeka po konzumiranju ribe.