Sela Cvelferije i prije poplave, koja je nanijela materijalne štete od oko 1,5 milijardi kuna, bila su gospodarski gledano nerazvijena i siromašna.

Zbog toga su i desetljećima područje iz kojega ljudi odlaze. U tim selima broj stanovnika radikalno opada, rađa se sve manje djece, a škole su poluprazne... Osnovna gospodarska djelatnost je poljoprivreda, i to ratarstvo, od kojega može živjeti samo manji broj obitelji. Industrije nema. I doista je opravdana bojazan političkih čelnika istoka Hrvatske da bi katastrofa koja ih je pogodila samo mogla ubrzati izumiranje Rajeva Sela, Račinovaca, Đurića, Strošinaca, Soljana...

Obnova kuća u poplavljenim selima trebala bi započeti već u srpnju i, prema svemu sudeći, donijet će Hrvatskoj toliko potrebne investicije čime će se ova vlada potpuno nezasluženo moći pohvaliti na kraju mandata. No, što će biti nakon obnove? Ne bi bilo dobro da se ponove iskustva iz poslijeratne obnove mnogih sela u kojima su obnovljene kuće, ali u njima nitko ne živi. Stoga se postavlja pitanje može li se nakon katastrofe obnovom stvoriti nova ekonomska prilika za sela Cvelferije, pa i šireg područja. Ovo pitanje postavili smo i nekim našim ekonomistima koji se uglavnom slažu da treba iskoristiti priliku i kroz obnovu omogućiti novi razvoj tog krajnjeg hrvatskog istoka, ali su isto tako sumnjičavi oko toga da će hrvatska politika tu priliku i iskoristiti za dugoročan razvoj.

Osječki ekonomist Željko Požega napominje kako će svakako obnova na području županjske Posavine povećati gospodarske aktivnosti na tom području.

- Zaposlit će se građevinska operativa, povećat će se zaposlenost tamošnjih stanovnika i mnogi ekonomski pokazatelji imat će kratkoročne pozitivne pokazatelje. Dugoročno tog pozitivnog utjecaja neće biti jer će se veliki dio tih aktivnosti, nažalost, financirati iz državnog proračuna, jer zbog manjih razmjera šteta Hrvatska ne može očekivati ozbiljniju financijsku pomoć Europske unije - predviđa Požega.

Ekonomist Damir Novotny ističe kako obnova može predstavljati šansu, ali pod uvjetom da i politika shvati kako se u obnovi mnogo stvari na poplavljenom području može promijeniti. Primjerice, kroz ulaganja u zaštitu od poplave može se omogućiti mnogo bolje gospodarenje prirodnim i vodnim resursima.

- Dio tog vodoplavnog područja možda bi se mogao pretvoriti u ornitološke parkove, koji bi predstavljali turistički potencijal koji može stvoriti novu ekonomsku dinamiku i razvoj tog gospodarski zapuštenog kraja - navodi mogućnost Novotny. Međutim ipak se boji da u Hrvatskoj nismo sposobni razmišljati i djelovati na taj način.

- Na žalost mi smo u Hrvatskoj pokazali kako ne znamo iskoristiti te prilike u obnovi i stvaranju novih vrijednosti. Najčešće volimo stvarati neke mitove i ostavljati spomenike na prošla vremena, koji ostaju zapušteni. Primjerice u Osijeku još i danas, 20 godina nakon rata, mogu se vidjeti na mnogo mjesta ožiljci od tog rata. Na zgradi Županijskog suda, dakle jedne važne institucije, vidljive su rupe od gelera. To nije dobro. Vukovar je recimo obnovljen, no zašto nije obnovljen tako da je on danas primjerice svjetsko središte nekih novih tehnologija, kao njemački Dresden, koji je bio potpuno uništen u Drugom svjetskom ratu? - ističe Novotny.