Galeriju fotografija iz Račinovaca možete pogledati OVDJE.

Na ulazu u Račinovce dezinfekcijske barijere, u selu prizori katastrofe još strašniji nakon povlačenje vode - zaostali mulj, ustajali bazeni smrdljive vode, stoka uginula prije desetak dana, kuće urušene od vlage...

U selo se ne može bez zaštitne opreme – odijela, maske i gumenih čizama. Ljudi dolaze obići svoje kuće i novinari ih zatječu u suzama. Ostali su bez ičega.

– Evo, vidi se na zidovima dokle je bila voda, metar visoko u kući. Čistimo, a bojimo se da će nam se kuća srušiti na glavu jer stara je, zidana sirotinjski još 1966. godine. Propali su laminati, namještaj, ma sve je uništeno – jadikuje u suzama 67-godišnja Manda Novoselac.

Ljuti se na lokalne i državne vlasti jer nitko, kaže, od Domovinskog rata ne mari za Račinovce.

– Nas gotovo nitko i ne spominje. Susjed je išao tražiti kruha i paštete, nije bilo! A računi nam uvijek uredno stižu. Njive su nam pod vodom, nemamo hrane za stoku. Uspjeli smo izvesti 30 goveda, u Šarengradu su, Bogu u rukama jer ih nemamo čime hraniti. Utopila nam se janjad, koza, desetak komada prasadi, perad. Uginula stoka još nam leži u dvorištu – govori nesretna žena nesigurna hoće li i kako, nakon katastrofalne poplave, moći ostati živjeti u svojoj kući u Račinovcima. Manda Novoselac ne vjeruje u priče o puknuću nasipa jer, kako kaže, slično je Sava zaprijetila i 1962. godine pa su ljudi spasili nasip, na kritičnom dijelu za koji se, tvrdi, uvijek znalo.

– Odrasla sam na tom mjestu, moj je otac bio čuvar nasipa – objašnjava žena koja je jučer prvi put od poplave došla vidjeti što im je ostalo od obiteljskog doma.

– Nitko se brine o nama. Od čega ćemo mi živjeti? Nas je šestero u kući, sin ima malu mirovinu, unuci ne rade, ne znam što ćemo, mi smo otrovani i bez zaraza kad nemamo od čega živjeti – govori. Kuća pokraj one obitelji Novoselac posve se urušila natopljena vlagom.

U susjedstvu, vatrogasci ispiru dvorišta kuća, volonteri s raznih strana Hrvatske izvlače uginulu stoku, širi se nesnosan smrad, komaraca ima u velikom broju.

– Zlo je. Nemamo ništa, sve je 'za baciti'. Čistimo već nekoliko dana, a ništa se ne vidi – govore supružnici Katica i Stjepan Varešanin. Oboje su bez zaštitnih odijela.

– Strah nas je zaraze, ali tko će nam to sve očistiti, nitko. Bar pokušavamo očuvati nešto imovine – govore. Kazuju i da su srećom spasili stoku, kravu, bika i june, no ne znaju kamo su odvezeni, dok su se oni samo smjestili u Drenovce.

Struje u kućama stanovnika Račinovaca koje smo jučer obišli nije bilo. Hladnjake su iznijeli na dvorište, pokušavaju ih oprati.

– Sve je mokro i pljesnivo. Peremo, žao nam je baciti, ali teško da će išta biti od toga – kaže supruga Katica sumnjičava kako će “pomoć stići samo onima bližima vatri”. Pričaju nam kako je voda, kad je krenula poplava pretprošle subote, nosila i uništavala sve pred sobom, pa i betonski most u obližnjoj ulici.

Marija Babić se prošle godine iz Austrije vratila u Račinovce i obnovila kuću. Sada joj je sve uništeno. Iz sobe u sobu, podova prekrivenih muljem, pokazuje uništenu kuhinju, trosjede, tepihe.

– Sve smo zatekli mokro, prljavo, blatno. Čistimo, iznosimo stvari, ali sve se može baciti. Pun kamion stvari samo iz naše kuće odvezen je, kao smeće. Nemamo kreveta, kuhinju, ništa nemamo. Što ćemo, moramo spasiti bar nešto da se imamo kamo vratiti. Mi smo sad u Vinkovcima, s četvero djece, a stoka nam je u Otoku, 130 ovaca, 10 komada junadi, dva konja, uspjeli smo to spasiti uz pomoć dobrih ljudi iz susjednih sela, hvala im. Daj Bože da se za pola godine vratimo, ali nisam siguran jer u kućama svih nas u selu više ničega nema, voda je sve uništila. Zid nam je pukao, a kuća je novija. Čuli smo da se u selu više od 50 kuća od ćerpiča već srušilo – kaže Mihael Kovačević, čija obitelj živi od poljoprivrede.

On je tek jedan od 700-tinjak stanovnika sela Račinovci koji su teško stradali u izlijevanju Save prije nepuna dva tjedna. Ni od usjeva, dodaje, neće biti ništa jer njive su i dalje pod vodom.